emotivne

Dijete sa teškoćama i životne promjene, emotivne krize i suočavanje s istinom

 

Emotivne krize roditelja

Uspostavljanje doživotne dijagnoze djetetu je traumatičan događaj za svakog roditelja. Zatečen iznenadnom životnom promjenom roditelj prolazi kroz pet uobičajenih faza žalosti (Kubler-Ross model):

  • Šok i odbijanje da se prihvati istina
  • Ljutnja i traženje krivca (grižnja savjesti, bijes, krivljenje drugih ili sebe), česta faza u kojoj i sam brak dolazi u pitanje
  • Nagodba sa životom (“Kad bi samo… ja bih onda…”; “Ako moje dijete ozdravi, ja ću…”)
  • Depresija
  • Prihvatanje činjenica i početak borbe i nastavak života

Iako je u procesu žalovanja neophodno proći kroz svih pet stadija, svaki roditelj to čini na svoj način i u različito vrijeme. Neki, nažalost, i “zaglave” na jednom od stadija, ne došavši nikad do kraja ciklusa, tj. najbolje pozicije da pomognu svom djetetu.

 Šta učiniti da Vašem djetetu, ali i Vama kao roditelju bude bolje?

Roditelji često osjećaju da su njihovi postupci odgovorni za djetetovo stanje. Bez obzira na to da li je utemeljen ili nije, osjećaj krivnje neće pomoći ni Vama, ni Vašem suprugu ni Vašem djetetu, a svima može nanijeti ogromnu štetu. Umjesto da emotivne krize trošite na samokažnjavanje, usredočite se na pozitivne korake koje možete preduzeti da biste svom djetetu i svojoj obitelji osigurali što bolju budućnost.

Postavljanje dijagnoze

Roditelji iz straha često izbjegavaju postavljanje dijagnoze. Potrebno je istaći važnost blagovremeno postavljene pravilne dijagnoze. Pravilna dijagnostika ne mijenja dijete, ona njegovo stanje “objašnjava” te olakšava život i djetetu i roditelju, jer vodi do brže intervencije, terapije ili usluga potrebnih djetetu.

Uključivanje u ranu intervenciju

Rana intervencija je moguća samo ako se razvojne poteškoće otkriju na vrijeme.. Naučno zasnovana rana intervencija daje bolju prognozu kod mnogih razvojnih poteškoća.

Uključivanje u različita udruženja za podršku djeci i roditeljima sa poteškoćama

Potražite roditelje koji se suočavaju ili su se suočili sa situacijom sličnom Vašoj i nađite ne samo podršku već i praktične informacije koje će Vam pomoći.

Podrška porodice i prijatelja

Tražite podršku od porodice i prijatelja. Oni Vam mogu pomoći ne samo u rješavanju praktičnih situacija (briga o djetetu dok ste odsutni i sl.), već i u tome da vas saslušaju i pruže podršku u smislu prihvatanja Vaše situacije i traženja boljih rješenja. Izbjegavajte osobe koje su pesimistične i gledaju crno na stvari. Uz njih teško da ćete se osećati bolje, ma kako oni bili dobronamjerni.

Kod prihvatanja djeteta sa posebnim potrebama ponekad je suočavanje sa onim što ono može da uradi značajnije od onoga što ono ne može da uradi. Imajte to na umu, i možda će se neke nove mogućnosti i lijepa iznenađenja otvoriti pred Vama.

Emocije koje možete osjećati ukoliko je Vaše dijete rođeno sa poteškoćama:

Gnjev

Prihvatite svoj gnjev kao normalnu pojavu, no uvidite da, jednako kao i osjećaj krivnje nije nimalo korisna emocija. Gnjev oduzima mnogo energije- energije koju biste zapravo trebali usmjeriti svom djetetu i njegovim potrebama. Prošlost ne možete promijeniti, no sposobni ste utjecati na budućnost svojega djeteta. Što ranije počnete raditi sa djetetom, više rezultata će se moći postići.

Šta reći drugima

Ne osjećajte se krivim ako ste previše uzrujani da biste bili sposobni drugima olakšavati situaciju. Unatoč svim Vašim nastojanjima, uvijek će biti ljudi koji će možda zbog vlastite nesigurnosti- izražavati grube i neuviđavne primjedbe, omalovažavati Vaše dijete jer je drugačije i osjećati nelagodu u njegovoj blizini. Bit će trenutaka kada ćete i Vi i Vaše dijete biti povrijeđeni njihovom netrpeljivošću. Koliko god biste željeli odgojiti ovaj svijet, to je nemoguće. Morat ćete naučiti hodati uspravne glave i ne obraćati pažnju na ograničene ljude do kojih ne možete doprijeti.

Kako izaći na kraj sa svim teškoćama

Podizanje djeteta sa posebnim potrebama može biti iscrpljujuće i tjelesno i emocionalno- osobito za majku, koja većinom nosi najveći teret odgovornosti, čak i ako nije zaposlena izvan kuće. Sve majke nailaze na teškoće pri podizanju djeteta s tim da je Vama potrebno i nešto više.

Predah

Izađite bar na nekoliko sati, a dijete ostavite sa familijom, pouzdanom dadiljom ili prijateljicom. Otiđite na trčanje, frizeru, kozmetičaru (dobar izgled će biti psihološki poticajan) ili u biblioteci potražite neku dobru knjigu. Ako imate još jedno dijete, svoje predahe pokušajte provesti s njim, od toga ćete oboje imati koristi. Ne osjećajte se krivom zbog ovoga i ne zapostavljajte svoj brak/partnera. Gradite i zaštite Vaš brak tako što ćete i dalje imati vremena da provedete samo sa supružnikom.

Oslobađanja

Ne potiskujte svoje strahove i nezadovoljstva – pretresite ih sa svojim partnerom, majkom, sestrom, najboljom prijateljicom, ljekarom, drugim ženama koje su u sličnoj situaciji. Vođenje dnevika je još jedan od načina za izražavanje osjećaja i uklanjanje tjeskoba. Bilježite teškoće i napredak, što ste učinili i što je potrebno učiniti. Promotrite li svoj život na papiru, mogli bi zaključiti da i nije tako neizdrživ.

Više pomoći

Ne možete sve sami. Ako ne možete platiti pomoć pri obavljanju kućnih poslova i brizi za djecu, morat ćete se osloniti na pomoć prijatelja i članova obitelji. Zbog toga se nemojte osjećati krivima dok god njihovo vrijeme i energiju ne uzimate zdravo za gotovo. Iako ćete možda osjećati da samo Vi imate koristi od te dobrote, osobe koje vam pomažu u tome možda pronalaze još veće zadovoljstvo.

Izvor: http://www.unicef.org/bih/ba

//]]>