Sreća ili strah

Uloga majčinstva za žene je daleko veća od uloge očinstva za muškarce. Potrebno je naglasiti da ovo nije nedostatak očeva. To je jednostavna činjenica koju, kad se malo bolje razmisli, nije uopšte teško shvatiti.

Kada se beba rodi, nije pogrešno reći da se rodi i jedna mama. To nužno ne znači da su se time riješili svi izazovi i problemi koji nesumnjivo dolaze sa rođenjem bebe. Žene su uvijek svoj identitet najviše pronalazile u majčinstvu i uloga majke ih je nesumnjivo najviše ispunjavala. U današnjem vremenu, iako postoje različite struje i razmišljanja, majčinstvo se i dalje smatra velikim prioritetom većine žena. To uopšte ne znači, da žena treba da zaboravi sve svoje druge potrebe, ali je činjenica da se većina žena rođenjem djeteta promijeni.

Majčinstvo je temelj ličnog ispunjenja, razvoja i sreće, ali istodobno izvor najvećeg straha i depresije kod žena. Subjektivni doživljaj majčinstva jedinstven je za svaku majku. Dešava se da majka potpuno zanemari svoje potrebe i želje, u toj mjeri da postane nezadovoljna i depresivna, a to itekako može uticati na nju i njenu brigu o djetetu. Kvalitet je, u ovom slučaju puno bitniji od kvantiteta. Sasvim je u redu ostaviti dijete kod oca, svoje mame ili svekrve, izaći malo i prošetati. Zbog toga majka ne treba osjećati grižnju savjest. Pored dobrog fizičkog zdravlja i mentalno zdravlje treba imati svoj prioritet.

Uloga majčinstva

Uloga majčinstva za žene daleko je veća od uloge očinstva za muškarce. Potrebno je naglasiti da ovo nije nedostatak očeva. To je jednostavna činjenica, koju kad se malo bolje razmisli, nije uopšte teško shvatiti. Majka, koja devet mjeseci nosi dijete u svojoj utrobi, osjeća bebino prisustvo i rast, kako fizički tako i psihički, nesumnjivo je više svjesna, povezana sa bebom i ispunjena različitim osjećanjima u odnosu na oca.

Različita očekivanja

Očevi, bar ne u početku, ne mogu doživjeti rođenje bebe na isti način kao majke. Često se majke ljute na očeve i dožive tugu i razočarenje. To uveliko može uticati na nju kao majku, ali zasigurno kao i ženu. Nije rijetka pojava da odnosi između supružnika zahlade nakon rođenja bebe. Majke često ne mogu da shvate suprugovu nezainteresovanost oko stvari koje su njoj tada najvažnije u životu. Majke mogu satima pričati o bebinom osmjehu, pogledu, pokretu i jednostavno bilo čemu što je vezano za bebu, dok očevi u takvim situacijama obično “blijedo” gledaju, nerazumjevajući šta se o tome ima toliko pričati. Ove situacije i različiti pogledi su sasvim normalni, kako za majke, tako i za očeve. To ni u kojem slučaju ne znači, da se očevi trebaju skrivati iza ove činjenice i svu brigu i odgovornost, velikodušno prepustiti majci. Svjesnost ovoga i razgovor, prije nego što se beba rodi, mogu pomoći u shvatanju različitih potreba i očekivanja koje otac i majka imaju. Suosjećanje i razumijevanje, u ovakvim situacijama, čine čuda.

 prof.pred.odg. Aida Teljigović