Za djecu je često i negativna pažnja poželjna, jer je ipak pažnja
Za djecu je često i negativna pažnja poželjna, jer je ipak pažnja
Pohvale i kazne
Ako pažnju obraćamo samo na loše stvari, dajemo djetetu na znanje da je loše ponašanje put da pridobije pažnju odrasle osobe, a za djecu je često i NEGATIVNA PAŽNJA poželjna jer je ipak PAŽNJA!
1.Roditelj je PRVI i CIJELOŽIVOTNI UČITELJ svom djetetu!
2. Obasipajte dijete pažnjom, vokalnim potkrepljenjem/odobravanjem, ohrabrenjem, poljupcima i maženjem za sva prikladna/željena ponašanja. POHVALITE DIJETE KADA JE DOBRO, naglas primjetite, reagujte kada uradi nešto što je prikladno, ono što želite i očekujete od njega, A NE SAmO KADA RADI NEšTO NEPRIKLADNO, NEŽELJENO!
3. Osnovna pravila kod odgoja djece su da se djeci kontinuirano pruža pozitivna pažnja i povratne informacije u vidu pohvale ili korekcije i modifikacije ponašanja koja nisu prikladna. Djeca će onda biti svjesna šta čine korektno i šta se od njih očekuje, kako slijedeći put da se ponašaju u istoj ili sličnoj situaciji.
(PAŽNJA: korekcija i modifikacija nije isto što i kazna! Djeci treba dati MODEL kako se treba ponašati kada pogriješe).
4. Djeci je potrebno da znaju predvidjeti šta se od njih očekuje i kada. Jasne rutine i dosljedna organizacija dana/noći (rutina i obaveze prije spavanja, spavanje, kupanje, obroci, itd.) ih umiruje i smanjuje nervozu i strah od nepoznatog. Djetetu treba sigurna, predvidiva okolina/svakodnevnica sa jasnom strukturom da bi se osjećalo sigurno i nastavilo s istraživanjem i slobodnim razvojem.
5. Dosljednost je jedna od najbitnijih i najtežih stvari za roditelje. Kada djetetu nešto obećate ili ga uslovite (ako ne pojedeš supu, nećemo ići u park), jako je bitno da ste doslijedni. Time učite Vaše dijete šta da očekuje i kako da se ponaša.
Još savjeta…
6. Svako dječije ponašanje je ojačano/potkrepljeno/odobreno (te će se ponoviti u istoj ili sličnoj formi) ili pak oslabljeno (neće se ponoviti, postupno će izostati) sa konsekvencama/povratnim informacijama (ono što slijedi svaki dječij akt, radnju, ponašanje) koje se djetetu daju svakodnevno, kroz način odgoja. Ako neku radnju potkrijepite (dati djetetu pažnju bez obzira pozitivnu ili „negativnu“) to će se ponašanje ponoviti. Npr. ako dijete ponovi psovku (iako apsolutno ne zna šta te riječi znače), a Vi na to reagujete (nasmijete se ili korite dijete), Vi ste to ponašanje (psovanje) obasuli pažnjom – potkrijepili, te će se ponoviti. Sve što dijete radi, radi da bi zadobilo neki vid pažnje (Vašu reakciju).
7. IZBJEGAVAJTE pričati u prisustvu djeteta bilo šta negativno što je uradilo taj dan, TAKVE STVARI PRIČATI SAmO KAD SmO SIGURNI DA DIJETE NE mOŽE ČUTI! Ako pažnju obraćamo samo na loše stvari, dajemo djetetu na znanje da je loše ponašanje put da pridobije pažnju odrasle osobe. Za djecu je često i NEGATIVNA PAŽNJA poželjna jer je ipak PAŽNJA!
8. Dijete, tj. čovjek uopšte, najbolje reaguje na pozitivne konsekvence (pozitivne posljedice koje prate neku radnju, kao što su odobravanje, pohvala, osmjeh, “nagrada”,roditeljska i pažnja bliskih osoba). Tako najbrže uči, jer dobije jasnu potvrdu da je ponašanje bilo prihvatljivo i/ili poželjno i da ga može/ treba ponoviti.
Šta raditi dalje
9. KAZNA nema dugotrajnog efekta na promjenu ponašanja i ne uči dijete novu vještinu ili novo znanje (sem agresivnosti). Mnogo je efikasnije potkrijepiti zamjensko ponašanje, pokazati djetetu šta očekujete od njega i kako, te kad to uradi, potkrijepiti ga. Samim tim ste ga nešto naučili, a neželjeno ponašanje će vremenom nestati (ako mu ne budete pridavali pažnju).
10. Američka asocijacija pedijatara preporučuje da djeca do 2 godine NE gledaju TV uopšte jer im to odvraća pažnju od potrebne podsticaje za razvoj (socijalizacije i razvoja govora). TV ne pruža povratnu informaciju niti je interaktivna, a djeci u ranoj razvojnoj dobi je interakcija najpotrebnija.
11. Roditelj treba četiri puta više vremena da provede u potkrepljivanju željenih ponašanja i pokušaja nego u kažnjavanju i preusmjeravanju da bi dijete naučilo prikladna ponašanja, da bi to bio dobar odgoj.
12. Obroci trebaju biti fokusirani na osamostaljivanje pri hranjenju i unošenje svih grupa hranjivih namirnica. Moraju biti uspostavljena jasna pravila oko vremena, lokacije i očekivanih ponašanja za stolom.
Imajte na umu da
•POTKREPLJENJE: maženje, pohvala, osmjeh, poljubac, škakiljanje, igračke, slatkiš, zagrljaj, pažnja, igra, vokalno odobravanje (bravo, to! nabaci pet, super, fantastično i sl.).•VAŽNO: Iz perspektive djeteta, roditeljska pažnja je uvijek pozitivna konsekvenca, čak i kad je ona prijekor (kažnjavanje, pregovaranje, “ruženje”i objašnjavanje). Djeca sve to često interpretiraju samo kao znak pažnje, i u suštini potkrepljenje, te nauče da koriste neprikladna ponašanja (vrtištanje, bacanje, bježanje, udaranje, psovanje, itd.) da bi ostvarili interakciju s roditeljima i privukli njihovu pažnju. Zato neprikladna ponašanja treba ignorisati, pažnja če izazvati njihovo ponavljanje!
Izvor: http://www.unicef.org/bih/
