Znakovi poteškoća u razvoju kod djece kroz rani razvoj

znakovi poteškoća u razvoju kod djece

Znakovi poteškoća u razvoju kod djece često se mogu primijetiti već u ranoj dobi, ali ih roditelji ponekad zanemare ili pogrešno protumače.

Znakovi poteškoća u razvoju kod djece u ranoj dobi

Jako je bitno znati sličnosti u simptomima koje više razvojnih poremećaja dijele u ranoj razvojnoj dobi. Zbog toga je bitno reagovati što ranije i početi sa nekim vidom ciljane stimulacije/intervencije.

Razvoj djeteta se odnosi na proces usvajanja vještina i znanja kroz koji prolazi svako dijete tokom određenih perioda nazvanih razvojne prekretnice. Oni se dostižu određenim redoslijedom što znači da se neke vještine ne mogu usvojiti prije nekih drugih koje su temelj učenja ovih koje slijede. Dječiji je razvoj dinamičan proces oblikovan među uticajem bioloških i okolinskih faktora od samog začeća pa nadalje. Sva se djeca ne razvijaju jednakim tempom niti se sve sposobnosti i vještine kod djeteta razvijaju istom dinamikom.

 

Kada razvoj postaje zabrinjavajući

Do zastoja u razvoju dolazi kada dijete ne dosegne prekretnice u očekivanom vremenu. Na primjer, normalni raspon učenja hodanja je od 9 do 18 mjeseci pa se za dijete od 20 mjeseci koje još nije prohodalo može reći da zaostaje u razvoju. Također, ako dijete do 2 godine života nema uopće vokalnu komunikaciju može se reći da zaostaje u razvoju.

 

Rana intervencija i zašto je ključna

Za dijete je veoma važno i rano prepoznati potrebu za razvojnom podrškom i ciljanom stimulacijom. Pravovremena reakcija roditelja, te pravovremeni i prilagođeni razvojni poticaji pružaju najveću mogućnost za uspjeh, otklanjanje zaostataka, te sustizanje vršnjaka tipičnog razvoja. Iako među djecom postoji razlika u vremenu kada savladavaju određenu vještinu, redosljed savladavanja pojedinih vještina je kod velikog broja djece isti. Tako iako postoje razlike u vremenu kada će koja beba početi puzati, većina beba krene puzati prije nego što krene samostalno hodati.

 

Razvojni poremećaji / Poteškoće u razvoju

Razvojni poremećaj je svaki zapažen zaostatak u razvoju tj. atipičan razvoj i odstupanje od razvojnih normi u poređenju sa vršnjacima tipičnog razvoja, i može biti:

  • Atipičan razvoj bez određenog specifičnog uzroka i
  • Atipičan razvoj prouzrokovan zdravstvenom dijagnozom

Kada je razvojni poremećaj prouzrokovan medicinskom dijagnozom, identifikuje se kao specifična poteškoća kroz set standardizovanih testova, evaluacija i opservacija.

Najčešće poteškoće u razvoju kod djece:

Poteškoće u razvoju sa višom incidencom (učestalošću)

  • Poteškoće u učenju (disleksija, diskalkulija, disgrafija koje se mogu manifestovati zaostatkom razvoja repertoara čitanja, pisanja matematičkih operacija i uopšte usvajanja gradiva i napredovanja u školi)
  • Govorno-jezičke poteškoće (zaostatak razvoja govora, Aspergerov sindrom, apraxia, disfazija, mucanje) • Intelektualne poteškoće – umanjene kognitivne sposobnosti (mentalna retardacija)
  • Emocionalne poteškoće (problem u ponašanju)

 

Poteškoće u razvoju sa nižom incidencom (učestalošću)

  • Fizičke poteškoće (Tjelesna oštećenja)
  • Zdravstvene poteškoće (epilepsija, teška hronična oboljenja, metabolički poremećaji)
  • Oštećenje sluha
  •  Oštećenje vida
  • Teška/višestruka oštećenja/poteškoće
  •  Autistični spektar (1% svjetske populacije)

Jako je bitno znati sličnosti u simptomima koje više razvojnih poremećaja dijele u ranoj razvojnoj dobi. Zbog toga je bitno reagovati što ranije i početi sa nekim vidom ciljane stimulacije/intervencije. Svi sljedeći razvojni poremećaji u početku izgledaju slično. Oni dijele rane simptome u vidu kašnjenja u razvoju govora, zatim i socijalizacije i usvajanja opštih znanja.

 

Kada potražiti stručnu pomoć

Kada govorimo o znakovima upozorenja, govorimo o nekoliko različitih mogućnosti:

  • Kada dijete i dalje pokazuje određena ponašanja i 6 mjeseci nakon opservacije ili nakon perioda kada razvojno treba savladati određene vještine. Iako su to karakteristična ponašanja za mlađu razvojnu dob (npr. eholalija nakon treće godine, nosi pelene nakon treće godine, jede samo blendanu/tečnu hranu poslije druge godine)
  •  Nemogućnost razvijanja određene vještine (npr. dijete ne brblja sa deset mjeseci, ne hoda sa dvije godine, ne diže glavu sa tri mjeseca)
  • Razvoj neprikladnih društveno nefunkcionalnih ponašanja (udaranje glavom o pod/zid, griženje sopstvene ruke…)
  • Poremećen razvojni slijed (npr. napredno čitanje uz nedovoljno razvijen govor)
  • Motorička asimetrija (npr. u hodanju, korištenju ruku)
  • Razvojna regresija (gubitak nekih sposobnosti/vještina), npr. dijete prestane pričati, gubi interesovanje za drugu djecu i igru.

 

 

Izvor: http://www.unicef.org/