Prvi znakovi da dijete ne čuje često povezani sa govorom

Nedostatak sluha

Prekretnice u komunikaciji, vam mogu pomoći da uočite prve znakove nedostatka sluha kod vašeg djeteta. Ako ste zabrinuti na bilo koji način oko djetetovog razvoja, odvedite dijete doktoru i provjerite sluh.

Bebe počinju da čuju i prepoznaju ritam i melodiju glasova nekoliko mjeseci nakon rođenja. Kada im se obraćamo, one nam odgovaraju nekim oblikom gugutanja. Na vrijeme ne tretirana infekcija uha, može imati  katastrofalne posljedice za bebin sluh i govor. Time se utiče na njihovo školovanje, edukaciju, poslovnu karijeru i uopšteno kvalitetu života. Ove činjenice nijedan roditelj ne bi trebao shvatati olahko. Prekretnice u komunikaciji, vam mogu pomoći da uočite prve znakove nedostatka sluha kod vašeg djeteta. Ako ste zabrinuti na bilo koji način oko djetetovog razvoja, odvedite dijete doktoru i provjerite sluh.

Kako dojenčad i bebe, sa normalnim sluhom, najčešće reaguju?

1. Novorođenčad- bebe se najčešće prepadnu i trznu pri iznenadnim i glasnim zvukovima. Ponekad čak i okrenu glavu u pravcu glasa.
2. Dva mjeseca starosti- sluh bebe se poboljšao. Sada mogu razlikovati zvukuve različitog tona i intenziteta.
3. Tri do četiri mjeseca starosti- beba počinje da prepoznaje glas roditelja i može izgovoriti konsonante M,K,G,P i B  i nekolilo vokala.
4. Sa pet do šest mjeseci starosti- moguće je da se  beba počne pomalo smijati, a nerazumljivi zvukovi počinju sve više i više ličiti na riječ.
5. Sa osam do devet mjeseci starosti- beba počinje razumijevati vezu između riječi  i geste.
6. Jedanaest do dvanaest mjeseci starosti- beba počinje da izgovara jednostavne riječi kao što su mama, baba i slično. Naravno, beba još uvijek ne zna, šta te riječi znače.

 Potpuna evaluacija sluha

Moguće ja da vaša beba treba potpunu evaluaciju sluha ako:

1. skrining sluha u bolnici ukazuje na mogući problem;
2. niste uopšte uradili skrining sluha;
3. beba ne raguje normalno na zvuk, (prema navedenoj listi gore).

Vaša beba ili vaše dijete treba cjelokupnu evaluaciju sluha ako:

1. ne raguje na stvari koje mu govorite ili uopšte ne razumije da se njemu obraćate;
2. traži od vas da ponavljate ono što ste već rekli (starije dijete);
3. gleda lijevo i desno da bi pronašlo odakle dolazi vaš glas ili bilo kakav drugi zvuk;
4. počinje da govori kasnije, u odnosu na drugu djecu istog uzrasta, (bazirano prema reportima učitelja);
5. teško mu je da prepozna jedan glas, kada više ljudi priča;
6. ne čuje brze ili slabe/tihe zvukove;
7. postiže lošije rezultate u školi.

Dijete u bilo kojem uzrastu treba potpunu evaluaciju sluha ako:

1. traži od vas da ponovite ono što ste već rekli, (starija djeca);
2. je dobilo neku bolest koja može uzrokovati nedostatak sluha;
3. je dijagnosticiran sa bolešću, koja ponekad uključuje nedostatak sluha;
4. je primilo medicinsku terapiju koja, kao nus pojavu, može uzrokovati nedostatak sluha;
5. imate nekoga u porodici (bližoj i daljoj) ko ima nedostatak sluha (nedostatak sluha može biti nasljedan).

Uobičajena ponašanja kod djece koja ne čuju dobro

Tužna- jer ne razumiju šta ljudi oko njih govore;

Ljuta i frustrirana- jer ne čuju i ne mogu komunicirati;

Stidna- pogotovo u prisustvu nepoznatih osoba, jer ih ne razumiju šta govore;

Tiha i povučena u školi- ne razumiju učitelja i ne mogu pratiti instrukcije (važi i za odgajateljice u vrtiću);

Preumorna- da bi čula djeca trebaju potrošiti mnogo energije. Često su naveče premorena.

Loše ponašanje- ponekad problemi sa ponašanjem mogu imati veze sa nedostatkom sluha. Frustracija koju dijete osjeća, zbog nedostatka sluha, može biti pokretač lošeg ponašanja.

Loše samopouzdanje- vršnjaci mogu misliti da su ova djeca mentalno zaostala, jer su propustila neku informaciju i ne mogu ih pratiti u aktivnostima. Kao rezultat toga, djeca počinju vjerovati da nisu sposobna da urade iste stvari kao i njihovi vršnjaci.