Podsticanje emocionalne inteligencije djeteta ne znači zaštiti ga od teških i neprijatnih emocija. Naprotiv, da bi djeca razvila emocionalnu inteligenciju trebaju shvatiti da su emocije dio života, te da ih svi doživljavamo. Kao roditelji trebamo djetetu pružiti okvire unutar kojih oni mogu na siguran i prihvatljiv način izraziti svoje emocije. O ovome već treba početi voditi računa oko treće godine djetetovog života.
Interesantna je činjenica da će dijete razumjeti bolje svoje emocije kada zna kako se one zovu. Kada primjetite da je dijete tužno dovoljno je da mu kažete npr. “Izgledaš mi tužno” ili sl. Određeni likovi u knjigama ili slikovnicama takođe mogu dati roditeljima priliku za imenovanje različitih emocija (npr. “Ova djevojčica je zaista sretna” ili “Lav je zaista ljut”). Na ovaj način dijete povezuje ime emocije sa ekspresijom lica ili samim držanjem tijela lika o kojem mu govorite.
Ponašanje djeteta je vođeno emocijama i u tome nema puno filozofije. Međutim, kada djetetu pomognemo da shvati zašto određene situacije učine da se ono tako osjeća, mi mu ustvari pomažemo da se s tim emocijama lakše suoči. Čak i onda kada dijete nije raspoloženo da razgovara o uzroku neprijatnih emocija, mi ga možemo ohrabriti da priča o drugim, prijatnijim emocijama. Samim tokom razgovora dijete će se malo po malo otvarati. Npr. čitajući slikovnice ili gledajući neki crtani film, možete upitati dijete npr. “Šta misliš šta je naljutilo tog dječaka?”. Djetetov odgovor vam itekako može dati uvid u ono što ljuti samo dijete, jer se djeca vole identifikovati sa likovima iz priča ili crtanih filmova.
Postoje situacije koje možete kontrolisati, kao npr svađa djeteta sa bratom ili sestrom. Npr. jednostavnim uputama ko će šta raditi ili ko će dobiti koju igračku možete bar umanjiti situacije koje vode svađama i time negativnim emocijama. U drugim situacijama, koje ne možete kontrolisati, jednostavno zaobiđete. To znači ne idite na ona mjesta gdje znate da će vaše dijete izgubiti kontrolu nad svojim emocijama, a samim time i vi vašu. To pravilo nek važi dok dijete ne nauči samoregulaciju vlastitih emocija. Ponekad možete dati djetetu kutiju ili gumenu lopticu kako bi dijete smirilo bijes koji trenutno osjeća.
SJETITE SE DA SU EMOCIJE SVUDA OKO NAS. I KADA JE U PITANJU RAZGOVOR O NJIMA OPCIJE SU VEOMA OGRANIČENE. KLJUČ JE DA RADITE NA NJIMA SVAKI DAN POMALO.
Izvor: https://www.parent.co