Učenje matematike iz prirode

Predškolski odgoj i obrazovanje – II ciklus

Kolegij: Metodika kroz igru i zabavu

Tema: Učenje matematike iz prirode

Seminarski rad potpisuje: Aida Teljigović

Sadržaj

1.      Uvod. 3

2.      Definicija pojmova. 4

3.      Ciljevi učenja iz neposredne okoline. 5

3.1.       Otkrivanje i ovladavanje sobom.. 6

3.2.       Otkrivanje svijeta i izgrađivanje saznanja o njemu. 6

4.      Tipovi aktivnosti 7

4.1.       Životno-praktične i spontane aktivnosti 7

4.2.       Kako učiti matematiku u prirodi 8

5.      Metodska uputstva. 8

6.      Zaključak. 12

7.      Literatura. 14

1.    Uvod

Matematika danas, ima veliku ulogu u predškolskom odgoju. Odgajatelji koji rade u predškolskom odgoju i obrazovanju bi trebali stimulisati dječiju zainteresovanost  za svijet oko sebe, pa tako naravno i za matematiku. Veoma je važno da se kod djece stvore što ranija svjesnost i iskustvo učenja matematike. To predstavlja veoma dobar temelj za daljnje učenje matematike koje stoji ispred njih. Dječiji prvi susret sa matematikom u vrtiću, a i kod kuće je veoma važan za njihovo buduće stajalište vezano za učenje.

U neposrednoj okolini možemo naći zaista pedagoški način i materijale za učenje matematike (npr.prirodi). Mnogi naučnici spominju ovaj način učenja ne samo za matematiku nego i za ostale nauke (jezik, moja okolina, itd.). Važno je da pedagozi shvate koliko neposredna okolina nudi načina za rad sa djecom.

  Zaključak

Da bi matematika bila vidljiva i jasna za nas odrasle, a sami tim i za djecu, trebamo nabaviti tzv. naočale za matematiku, što znači ne samo vidjeti, nego čuti, osjetiti doživjeti matematiku. Kada čujemo riječ matematika većina nas misli na brojeve koji se spajaju, međutim matematika je mnogo više od toga. U informacijama koje dobijamo putem interneta i televizora nalazi se matematika, možda češće u formi dijagrama. Sa matematikom možemo kratko opisati šta radimo, sa njenim riječima mnoge oblike u našoj okolini. Riječ kvadrat ili krug govori mnogo o tome kako neki predmet izgleda. Za djecu je matematika u početku shvatanje šta je dugo, a šta kratko, toplo-hladno, debelo-tanko, teško-lagano, usko-široko… Mnogo toga će djeca sama shvatiti ako ih pustimo da sami uporede i onda ispričaju ono što su otkrili. Npr. Ova kutija mlijeka je lagana, zato što skoro nema ništa mlijeka u njoj, ovaj paket mlijeka je težak zato što ga još nismo ni otvorili. Djeca koja rade nešto zajedno sa odraslima uspijevaju malo više nego što bi sami uradili. Ali s vremenom uspiju uraditi zadatke sami. Zato je važno da dijete dobije puno prilika da otkriva i istražuje zajedno s nekim ko zna više. Isto tako je važno da mi odrasli pričamo sa djecom o tome šta radimo. Dijete na taj način povezuje naše riječi sa onim što otkriva.

U sadašnje vrijeme se govori o tome da je dobro da roditelji pričaju puno sa svojom djecom i da im već od malena čitaju priče. Takva djeca lakše uče da čitaju i pišu kada dođe vrijema za to. Veoma je dobro da se matematika približi djeci kroz priče i brojalice i da na taj nauče matematički jezik.

Dok ručamo postoji mnogo primjera za učenje matematike. Naravno, možemo brojati koliko ćuftica i krompirića dijete ima na tanjiru.

Možemo otkriti da li je čaša puna ili poluprazna, kojeg oblika je kruh, koliko nas sjedi za stolom(dvoje s jedne strane, a dvoje s druge strane. Hrana na tanjiru leži kao sat. Na broju 3 leži krompir, na broju 6 meso. Kada jedemo voće, možemo ga podijeliti na dijelove. Npr. od jedne jabuke dobijemo dvije polovine, a možemo dobiti i 4 četvrtine.

Brojati od 1 do 10 je nešto što većina djece smatra da je zabavno. Kroz neku brojalicu, koju djeca vole, mogu naučiti brojati, pa čak i unazad.

Djeca vole sakupljati stvari. Dugmad ili čepove od flaša je lako sakupiti, ai ne košta toliko. Djeca mogu sortirati predmete na osnovu osobina koje oni izaberu. Kad pričate sa djecom o načinu sortiranja, saznajte kako ono razmišlja; npr. lijepa na jednu stranu, a sva ružna na drugu ili mala na jednu hrpu, a velika na drugu ili se čak može sortirati na osnovu boje.

Kada se kupe igračke, može se kupiti crvene kockice u veliku kutiju, plave u malu kutiju, a onda otkrijete zašto to radite tako, čega ima više. Brojati žute autiće, poredati životinje po veličini, sve su to načini na kojima djeca mogu učiti osnovne matematičke pojmove i svi ovi načini su na dohvat ruke.

Sortirat se mogu cipele, tako da im nađemo par. Spariti se mogu stvari poput viljuške i noža, lopatice i kantice. Bombone se mogu podijeliti sa prijateljima i sve su to izvrsni , a pri tome zabavni načini učenja.

Graditi tornjeve od kockica, upoređivati ih po visini, gdje je razlika…

Broj 2 ili 3 je za dijete apstraktan pojam. Oni misle da je dovoljno reći „još jedan“ .Dijete brojanje može shvatiti ako je vezano za nešto što ono poznaje npr. Tri je mama, tata i ja i na taj način shvata broj 3. Redne brojeve djeca uče dok čekaju svoj red da se spuste niz tobogan.

Sve su ovo razni i mnogobrojni primjeri kako u neposrednoj okolini, bilo da se radi unutar kuće ili napolju, možemo naći izvrstan materijal i metode rada sa djecom. Malo mašte i predanosti radu može zaista napraviti ogromnu razliku. Ovim primjerima izlazimo iz okvira starog  načina učenja, koje je djeci zabavno i svakodnevno. Dijete će puno više naučiti ako onda kada postavi pitanje dobije dozvolu od nas da samo dođe do odgovora umjesto da mi to uradimo za njega.

Preuzmi seminarski rad: Učenje matematike iz prirode