Priprema djeteta za školu počinje mnogo ranije od samog upisa

školu

Priprema djeteta za školu počinje mnogo ranije od samog upisa

Sreća i strah

Roditelji kroz svakodnevne aktivnosti u i van kuće, trebaju djecu da izlažu igrama koje podstiču razvoj opštih znanja (npr. imena životinja, oglašavanje životinja, boje, brojevi, slova, crtanje-pisanje, imena oblika, identifikacija i opis radnji i zanimanja, suprotnosti i kategorije/sličnosti predmeta, godišnjih doba, imena predmeta iz okoline, itd.).

Polazak u školu je za dijete, a i njegove roditelje, jedan od važnih trenutaka u životu. Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane i strukturirane sredine, izlaže se sistemu vrijednovanja i natjecanja, uz mogućnost doživljavanja neuspjeha i kritike. U školi se prvi put susreće s obavezama, s osjećajem odgovornosti novom organizacijom života i novim nivoom samostalnosti. Priprema djeteta za školu počinje mnogo ranije od onog trenutka kada hronološki dijete postaje školski obveznik. Roditelji\staratelji osjećaju istovremeno i ushićenje i strah zbog polaska djeteta u školu. Najveći strah roditelja\staratelja je kako će se dijete predstaviti na “testiranju” za upis u školu i da li će izbor učitelja\učiteljice biti adekvatan, kao i da li će slušati u školi.

Vrtić daje prednost djetetu

Praksa pokazuje da relativno mali broj roditelja sistematski priprema dijete za školu. Djeca koja su obuhvaćena predškolskim odgojem u vrtićima imaju bolju startnu poziciju za uspješan početak školovanja. Programi su usmjereni na sveobuhvatni razvoj, a koncepcija boravka u struktuiranoj grupi predstavlja dobru pripremu za učenje u razredu. Veliki broj djece nije uključen u vrtiće i toj populaciji djece treba posvetiti dodatnu pažnju kroz usmjeravanje roditelja/staratelja šta da rade kod kuće, kako bi se postigao određeni stepen zrelosti djeteta za uspješno uključivanje u školu. Na prvom mjestu je neophodno istaći postavljanje granica i poštivanje pravila, i snalaženje u komunikaciji, vremenu i prostoru, istrajnosti u radu, određeni stepen samostalnosti, razvijanje svijesti o grupi.

Koliko je dijete zrelo?

Prvi školski dani mogu biti uzbudljivi, ali i popraćeni strahom i neugodom. Većina djece prihvati ovo novo životno razdoblje posve prirodno i smireno. Isto tako ovo razdoblje može biti teško, pogotovo onoj djeci koja do polaska u školu nisu bila polaznici vrtića. Kod kojih se javljaju strahovi od novog i nepoznatog, te zbog razdvajanja od roditelja staratelja. Zbog ovih činjenica vrlo je važno prije polaska djeteta u školu na odgovarajući način procijeniti zrelost djeteta za školu. Istovremeno treba otkriti i eventualne poteškoće, koje se u školi mogu još više produbiti te ih je potrebno pravovremenim i najprimjerenijim postupcima otkloniti.

Šta je zrelost?

Definiranje zrelosti, spremnosti djeteta za polazak u školu vrlo je složeno. Zrelost za školu predstavlja optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija djeteta koje će mu omogućiti optimalno savladavanje nastavnog plana i programa. Zrelost će ovisiti o biološkom razvoju, ali i o tome koliko je okolina omogućila djetetu da ovlada potrebnim iskustvima, koliko prikladne stimulacije u razvoju je dijete imalo. To je pojam kojim obuhvaćamo tjelesnu, intelektualnu emocionalnu i socijalnu zrelost. Potrebno je početi razvijati radne navike i samostalnost kod kuće još u ranoj dobi.

Praktičan savjet

Roditelji kroz svakodnevne aktivnosti u i van kuće, trebaju djecu da izlažu igrama koje podstiču razvoj opštih znanja (npr. imena životinja, oglašavanje životinja, boje, brojevi, slova, crtanje-pisanje, imena oblika, identifikacija i opis radnji i zanimanja, suprotnosti i kategorije/sličnosti predmeta, godišnjih doba, imena predmeta iz okoline, itd.).

Izvor: http://www.unicef.org/bih/ba