Izbjegavajte etiketiranje djeteta riječima poput: “On je najstidljiviji od svih”, “Ona je naša mala princeza”. Kada smo etiketirani to nas definiše, bile te tvrdnje tačne ili ne. Pokažite razumijevanje prema djetetu tako što ćete reći: “Čini mi se da si malo nesiguran, u društvu djece. To je sasvim u redu.”, a ne “Naravno da se ne voliš družiti s drugom djecom, to je zbog toga što si stidljiv”.
Ako forsirate dijete da ne bude stidljivo u prisustvu druge djece, dobit ćete sasvim suprotan efekat. Ako je dijete živahno u kući, to ne mora značiti da se tako želi ponašati napolju.
Pokušajte pronaći manje grupe djece za druženje u sredini koju možete kontrolisati, gdje dijete može vježbati svoje socijalne vještine. Npr, dječija biblioteka, gdje stidljivija djeca lakše stupaju u kontakt s drugom djecom, jer nisu ometena zbrkom i galamom koja vlada u velikim grupama.
Zamolite dijete da imenuje troje djece s kojom bi se moglo družiti. Pokušajte oganizovati zajedničke posjete na igrališta, gdje se mogu neometano igrati i sklapati prijateljstva.
Odgajateljica može organizovati različite aktivnosti, gdje će svakoj aktivnosti prisustvovati manja grupa djece i na taj način olakšati vašem djetetu da učestvuje u njima.
Kada dijete osjeti da ga vidite onakvo kakvo ono stvarno jeste i cijenite ga, bez obzira na sve, njegovo samopouzdanje će automatski porasti. Postoje stvari koje vaše dijete voli da radi kada je kod kuće. Dozvolite mu da istraži svoje talente i nagradite ga zbog toga. Takođe, možete mu dati sitne odgovornosti, zbog kojih će se dijete osjećati korisno i nezamjenjivo.
Kada dođete po dijete u vrtić ili se vraćate sa igrališta, nemojte postavljati pitanja poput: ” Jesi li se opet i danas igrao sam ?”. Dijete je možda imalo težak dan i jednostavno treba pričati sa vama. Trebate biti pažljivi i ne davati utisak djetetu da očekujete da je svaki njegov dan bio težak.