Odlazak na spavanje za neku djecu predstavlja prijatno, a za neku veoma neprijatno iskustvo. Jedan od najboljih načina za učenje djeteta kako zaspati je uspostaviti rutinu spavanja koja će se sastojati od umirujućih i ugodnih ritualnih aktivnosti. Može sadržati kupanje, presvalačenje u pidžamu, nježne dodire i masažu, slušanje uspavanki, a kada se radi o starijem djetetu rutinu obično čini pranje zuba, čitanje ili pričanje priča za „laku noć“ i slično. Važno je znati da je svako dijete svijet za sebe i da roditelj ipak sam sa svojim djetetom mora pronaći najbolji način za odlazak na spavanje. Dobro je dijete uvijek stavljati u krevet u isto vrijeme. Nikada nije kasno za uspostavljanje rutine, samo moramo biti istrajni i ponavljati iste radnje svaku noć – bez odustajanja.
Nije dobro da dijete spava sa roditeljima. Novorođenčad u prosjeku spavaju do 18 sati. Nakon šestog mjeseca nisu više potrebna noćna hranjenja, pa većina djece prespava cijelu noć. Djeci od jedne do tri godine je potrebno od 12 – 14 sati sna. Osim noćnog potreban im je i bar jedan sat dnevnog sna. Djeca oko pete godine više nemaju potrebu za dnevnim snom. U ovom periodu se zbog intenzivnog razvoja mašte kod neke djece javljaju strahovi od mraka ili čak noćne more i mjesečarstvo. I dalje je jako važno održavati rutinu spavanja koja može doprinijeti da se dijete osjeća sigurnije i opuštenije. Jedan od savjeta je ne držati u sobi gdje djeca spavaju televizor ili kompjuter.
Kroz igru naučite dijete da svako jutro pospremi svoj krevet, u početku se možete igrati „Mora“ i uzeti sa djetetom krajeve pokrivača, praviti talase i na taj način složiti krevet. Potkrepljujte aproksimacije u početku i „zatežite“ posteljinu skupa, zatim gledajte i potkrepljujte dijete dok to samo radi, na kraju dođite pogledajte, te potkrijepite dijete za samostalno „pospremljen“ krevet, i to činite kao dio Vaše kućne jutarnje rutine.
Izvor: http://www.unicef.org/bih/ba