Postporođajna tuga, poznatija pod imenom bebi bluz, javlja se otprilike u prvim danima nakon porođaja i traje od nekoliko dana do nekoliko sedmica. Najčešće se manifestuje kao emotivna preosjetljivost, povećana razdražljivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost i pretjerana brižnost. Kod nekih mama, emocije su prilično zbrkane, a oscilacije osjećanja velike – osjećanje sreće i radosti se odjednom pretvara u tugu. Jako veliki broj majki se nakon poroda žali na potrebu za plačem, nezadovoljstvo, tjeskobu i nagle promjene raspoloženja tokom prve sedmice nakon porođaja.
Ta “majčinska tuga” povezana je sa hormonskim disbalansom (naglim padom estrogena i progesterona), te većinom nestaje za nekoliko dana, iako neke žene povremeno osjećaju potištenost sve do šeste sedmice. Veliki utjecaj na ovo stanje pored hormona imaju i neispavanost i fizička iscrpljenost, odnosno prilagođavanje bebinom ritmu hranjenja i spavanja. Iako možda djeluje ozbiljno, ovakvo stanje ne traje dugo, a uz emotivnu podršku najbliže okoline i više odmaranja veoma brzo prolazi samo od sebe.
Postporođajna depresija (dosta česta) vjeruje se da pogađa 25 posto žena koje su rodile prvi put i 20 posto žena nakon sljedećih trudnoća) te traje nešto duže (često u prvih šest sedmica i može potrajati mjesecima). Hormonalne promjene nude jedno od objašnjenja. Pretpostavka je da se osjetljivost na hormonalne promjene razlikuje od žene do žene. To barem djelomično objašnjava to zbog čega neke žene, uprkos svim hormonalnim promjenama ne doživljavaju promjene raspoloženja. Depresija može biti izazvana i hormonalnim promjenama koje se događaju zbog odvikavanja od dojenja. No vjeruje se da postporođajnoj depresiji pridonose i mnogi drugi faktori .
Neki od tih nehormonalnih faktora nude odgovor na pitanje zbog čega očevi i majke koji posvajaju dijete i koji za svoje raspoloženje ne mogu optužiti hormonalne promjene, također podliježu takvoj depresiji.
Premda je vrijeme jedini lijek za postporođajnu depresiju, ipak postoje načini da je ublažite (neki ljekari uspješno primjenjuju postupno davanje sve većih doza hormona). Smjesta zatražite stručnu pomoć ako depresija traje duže od par sedmica. Ako je praćena nesanicom (ne možete spavati čak i ako dijete spava); nedostatkom apetita; gubitkom zanimanja za sebe i porodicu; osjećajem beznađa, bespomoćnosti te osjećajem da ne upravljate sobom; suicidalnim nagonom; željom da dijete nestane ili da se uopće nije rodilo; drugim zastrašujućim mislima ili strahovima, halucinacijama ili priviđanjima. Ako ne znate kome biste se obratili, tada za savjet zamolite ginekologa, babicu, patronažnu medicinsku sestru, porodičnog ljekara ili nazovite ustanovu za mentalno zdravlje.
Izvor: http://www.unicef.org/bih/ba