Anksioznost se definiše kao sveobuhvatni strah bez vidljivog ili utemeljenog razloga. Javlja se u momentima kada se osoba uopšte ne nalazi u opasnosti, ali je strah bez obzira na to itekako prisutan. Osoba želi pobjeći iz takve situacije odmah. Srce počinje brže lupati i obično se osjećaju “leptirići” u stomaku. Ipak, povremeni strahovi mogu pomoći da budete bolje fokusirani i pripremljeni. Neki strahovi su čak i preporučljivi, jer npr. sprječavaju djecu da diraju opasne stvari (dijete koje se boji vatre, neće razmišljati o tome da se igra sa upaljačima ili šibicama).
1.Strahovi kod beba su povezani sa ljudima koje one ne mogu prepoznati,
2. Djeca starosti između deset i osamnaest mjeseci doživljvaju strah kada jedno ili oba roditelja negdje odu,
3. Djeca između četvrte i šeste godine strahuju ud nerealnih stvari, kao što su čudovišta i duhovi i
4. Djeca od sedme do dvanaeste godine strahuju od realnih situacija koje im se mogu desiti, npr. neka fizička povreda ili prirodna katastrofa
Kako djeca rastu, jedan strah prestaje, ali uskoro dolazi drugi. Dešava se da dijete do pete godine ne može zaspati sa ugašenim svjetlom u sobi, a godinu poslije uživa slušajući strašne priče. A ponekad imate dijete koje želi lava za kućnog ljubimca, a ne smije se ni približiti prijateljevoj mački. Ipak, sve ove faze su potpuno normalne, i smatraju se dijelom odrastanja i razvoja kroz koje dijete prolazi.