Bebe mogu imati u prvim mjesecima nakon rođenja kolik, koji može biti jako zahtjevan i iscrpljujući kako za samu bebu tako i za roditelje. Bebe se tada često bude, a samim tim se san potpuno poremeti. Inače, ne možemo očekivati od male bebe da spava čitavu noć bez buđenja. To svakako može biti iscrpljujuće za roditelje, pogotovo mamu koja doji svoju bebu. Nakon izvjesnog vremena roditelji nauče tempo bebinog spavanja, pa svoje potrebe prilagođavaju njenim potrebama.
U prvih šest mjeseci većina beba se budi radi hranjenja. Sa četiri mjeseca beba nema više potrebe da jede noću, gledajući sa aspekta upotpunjavanja nutritivnih vrijednosti ishrane. Ipak, bebe koje doje nastavljaju dojiti noću duži period. Ako želite da umanjite noćno dojenje (naravno, ne u potpunosti prestati dojiti bebu), možete pomalo smanjivati broj dojenja noću dok se beba ne navikne da joj to uopšte nije potrebno. Ponekad beba doji samo zato da bi bila u vašoj blizini.
Novorođenčad spavaju većinu dana. Normalno je da se bude svaki drugi ili treći sat radi hranjenja. Sve ukupno spavaju između 16 i 19 sati.
Već sa tri mjeseca bebe spavaju nešto manje sati, otprilike između 13 i 15 sati dnevno. Od ovog broja sati, otprilike 5 sati spavanja bude raspodijeljeno tokom dana, a ostatak tokom noći.
Sa šest mjeseci pa do godine dana starosti, normalno je da djeca dnevno spavaju između 12 i 14 sati. I u ovom periodu djeca spavaju otprilike tri sata po danu (jednom prijepodne, a drugi put poslijepodne), a ostatak sati noću.
Potreba za spavanjem varira i mijenja se tokom odrastanja. Male bebe nemaju osjećaj za dan i noć, pa spavaju jednostavno kad im se spava, dok se kod starije djece sati spavanja uglavnom poklope sa našim.