Djeca sa ADHD (poremećajem hiperaktivnosti i pažnje) suočavaju se s nizom izazova u svom svakodnevnom životu. ADHD je neurobiološki poremećaj koji utječe na pažnju, impulsivnost i hiperaktivnost. Simptomi se obično javljaju u ranom djetinjstvu, a mogu se nastaviti kroz adolescenciju i odraslu dob. Djeca s ADHD-om obično imaju problema s uspostavljanjem prioriteta, organizacijom i upravljanjem vremenom, što može utjecati na njihov akademski uspjeh i odnose s drugima.

Simptomi ADHD-a uključuju poteškoće s pažnjom, poteškoće s kontrolom impulsa i hiperaktivnost. Djeca s ADHD-om mogu biti vrlo nemirna i teško se koncentriraju na zadatak. Mogu se činiti kao da “ne čuju” kad im se govori ili da ih ne zanima ono što se događa oko njih. Također mogu imati problema s kontrolom impulsa, što može dovesti do prekida drugih ljudi ili napadaja bijesa. Djeca s ADHD-om često su vrlo aktivna, teško ih je držati na jednom mjestu i često se kreću.

Uzroci ADHD-a još nisu u potpunosti razjašnjeni, ali znanstvenici smatraju da su genetski i okolišni čimbenici uključeni. Dijagnoza se obično postavlja na temelju promatranja ponašanja i simptoma djeteta te razgovora s roditeljima i odgajateljima. Liječenje se obično sastoji od kombinacije lijekova i terapijskih metoda.

Terapijske metode za liječenje ADHD-a mogu uključivati ​​individualnu terapiju, grupnu terapiju i porodičnu terapiju. Cilj terapije je pomoći djeci u razvijanju strategija za bolju organizaciju, upravljanje vremenom i kontrolu impulsa. Takođe se može koristiti kognitivno-bihevioralna terapija za pomoć u razvijanju strategija suočavanja s negativnim emocijama i poboljšanju samopoštovanja.

Podrška u porodici

Porodica ima ključnu ulogu u pružanju podrške djetetu s ADHD-om. Evo nekoliko smjernica za roditelje:

1. Edukacija: Informirajte se o ADHD-u, njegovim simptomima i mogućnostima liječenja. Edukacija će vam pomoći da bolje razumijete izazove s kojima se suočava vaše dijete i kako mu pružiti podršku.
2. Jasan raspored i struktura: Stvorite rutinu i organizirajte okolinu kako bi se dijete osjećalo sigurno i predvidljivo. Jasan raspored aktivnosti, postavljanje ciljeva i korist od vizualnih pomagala mogu pomoći djetetu u usvajanju dnevnih rutina.
3. Komunikacija: Otvorena i iskrena komunikacija ključna je za razumijevanje djetetovih osjećaja i potreba. Potičite dijete da izrazi svoje misli i osjećaje te ga podržavajte u traženju konstruktivnih rješenja.
4. Pozitivno pojačavanje: Nagradite i pohvalite dijete za postignuća i napredak.

Djeca s ADHD-om takođe mogu imati koristi od promjena u njihovom okruženju. Ovo može uključivati ​​struktuirani raspored dana, kratke pauze tokom školskog dana, vježbe opuštanja i jasno postavljene granice i očekivanja.