Djeca uzrasta od treće do pete godine, ni previše mali, ali ni dovoljno veliki

Mali pubertet

Četverogodišnjaci su često predobri kada su negdje van kuće, dok u kući postaju potpuno neposlušni. Inače se za predškolski uzrast kaže “Mali pubertet”,a do sada ste već shvatili zašto. Nemirni, sa mravima u tijelu i neočekivanim promjenama raspoloženja u veoma kratkom periodu mogu od kreveljenja, ljutnje i nervoze doći do potpuno vedrog i sretnog raspoloženja.

Za djecu i roditelje ovaj period je poprilično harmoničan. Djeca su aktivna, radoznala i zabavna. Ali negdje krajem treće godine, dijete ulazi u novi, intenzivniji razvojni period i kao i sa svim dosadašnjim razvojnim fazama, sitaucija postaje teška. Ponovo dolazi do borbe oko moći između roditelja i djece i naizgled mali neuspjesi, mogu naprosto da naprave malo “čudovište” od djeteta. Samo, sada ne možete djetetu, tako lahko usmjeriti pažnju na nešto drugo, kao što ste to mogli uraditi sa dvogodišnjakom.

Sigurna baza

Četvorogodišnjaci imaju dobro samopouzdanje i vjeruju u svoje sposobnost. Svijet se širi pred njihovim očima i oni više nisu u stalnoj potrebi za roditeljima. Ali, ono što uvijek trebaju jeste sigurna baza kod kuće, gdje uvijek mogu doći bez straha. Roditelji mogu primjetiti  da su jednog momenta veliki i sposobni, a slijedećeg  male maze. To je vrijeme suprotnosti.

Prijateljstva

Prijateljstva u ovom uzrastu postaju sve važnija. Djeca uče da imaju obzira, da sarađuju, čine kompromise, čekaju na svoj red i u svemu tome, javlja se suosjećanje, jedna do tada, nepoznata osobina. Često se u svijetu odraslih može primjetiti, nedostatak ovih ključnih osobina, koje su se, kako vidite, trebale razviti još u ranom djetinjstvu. Tako da svi oni koji kažu kako u njihovo vrijeme nije bilo ovoliko priče oko djece, nego je bilo po kratkom postupku i navedu sebe za primjer kako im ništa ne fali, trebaju se malo zamisliti nad sobom.

Strahovi

S obzirom da djeca razumiju sve više, to povlači za sobom i bolje shvatanje prijetnji i opasnosti. Djeca postaju strašljivija. Boje se ići sami u toalet, a mrak i noćne more stavljaju u istu ravan sa mislima o smrti. Djeca se i fizički dosta mijenjaju. Nestaje onaj bebasti, okrugli izgled i dijete sve bolje kontroliše svoje tijelo i pokrete. Vole da vježbaju skok uvis, skok udalj i balans. Često se mogu javiti tzv. bolovi rasta koji su sasvim normalni i s vremenom prođu. Jednostavno im je teško biti na jednom mjestu, a većina roditelja upravo to zahtjeva od njih…