Kada se planiraju igrališta za djecu, veoma je bitno imati na umu koliko su djeca ustvari MALA. Prosječna visina dvogodišnjeg djeteta je oko 90 cm i proporcionalno ima veću glavu i kraće noge i ruke u odnosu na odrasle. Oprema za igralište i samo igralište bi trebala da se prave uvijek imajući tu činjenicu na pameti.
Nakon rođenja, ljudi imaju mnogo više tjelesne nego moždane mase. Iz tog razloga je fizički trening mnogo bitniji, nego mentalna sposobnost. U današnje vrijeme, veliki broj djece počinje pohađati školu mnogo ranije, što u principu i nije korisno, jer oduzima vrijeme koje bi dijete posvetilo igri i fizičkoj aktivnosti.
Vještina snalaženja u prostoru kod malog djeteta nije potpuno razvijena. Dijete mora skakati, čučati, ležati, postavljati se gore ili dole u odnosu na okolinu, penjati se preko ili prolaziti ispod stvari, da bi u potpunosti izgradili osjećaj za prostor, što opet, utiče na njihovu matematičku sposobnost u kasnijoj životnoj dobi.
Reakcije nerava su kod male djece sporije nego kod odraslih. To utiče na njihove osjećanja. Koordinacija između ruku i očiju se konstantno mora stimulisati, podražavati i vježbati. Visokokvalitetna igrališta za djecu bi trebala da obrate pažnju i na ove potrebe.
Istraživanja su pokazala da su mala djeca veoma socijalna, uprkos njihovim ograničenim mogućnostima, te da koriste govornu komunikaciju. Mala djeca koriste igre ponavljanja, koje igraju u grupama, tako što ponavljaju i imitiraju pokrete i zvukove jedni drugih. Aktivnosti, poput klackanja, ljuljanja i slično, gdje se djeca postavljaju u parove jedno nasuprot drugog, podstičući kontakt očima, uveliko pospješuju igre ponavljanja.
Veoma važan pokretač razvoja govora je komunikacija između odraslih i male djece: učenje imena objekata, poređenje objekata, opisivanje objekata i situacija. Igrališta mogu uveliko poboljšati ovu važnu verbalnu komunikaciju. Kada ona liče na obične situacije izazivaju dječiju fantaziju i “igru uloga”, gdje djeca zamišljaju da su u nekoj stvarnoj ulozi. Stvar koja se može pojasniti, opisati, imenovati ili porediti pomaže djeci mlađeg uzrasta da izvježbavaju ove bitne, rane vještine.
Motorički, prostorni trening i trening balansa: penjanje, puzanje, balansiranje, ljuljanje, stimulisanje fine motorike – igre sa mrežama, ljulje, klackalice, tobogani, vrtuljci.
Elementi koji poboljšavaju finu motoriku i razvoj govorne komunikacije: dijelovi od različitih materijala s kojima dijete može manipulisati, igra u pijesku, tematske strukture.
Mala brdašca, različiti nivoi i sjene (na primjer od drveta). Mirišljivo bilje. Potrebno je i da ima mekih materijala, kao što su: pijesak, trava i guma, ali i putići za trocikle i pješake.
Izvor: http://www.kompan.se/