Poremećaji u ponašanju u djetinjstvu pokazuju mnogo ozbiljnije simptome

ADHD (eng. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder znači poremećaj hiperaktivnost i deficita pažnje)

Kao što i samo ime govori, djeca koja imaju ADHD sa hiperaktivnošću teško zadržavaju pažnju u odnosu na djecu njihovog uzrasta. Simptomi poremećaja pažnje su uobičajena i kod djece, koja ne pate od ovog poremećaja. Ali, oni koji imaju ovaj poremećaj, u djetinjstvu pokazuju mnogo ozbiljnije simptome. Ovaj poremećaj pogađa više dječake, nego djevojčice.

  U zajedničke karakteristike spadaju:

• Nemar: odlikuje se kratkotrajnom pažnjom, poteškoćama u slušanju drugih i brizi o detaljima. Ova djeca se lako ometu i zaboravna su. Ne mogu se organizovati, kao što to priliči njihovim godinama.
• Implusivno ponašanje: ne mogu da čekaju na svoj red, izbrbljaju sve odgovore u razredu/grupi, iako nisu pitana i često prekidaju druge.
• Hiperaktivnost: ova djeca ne mogu sjediti na jednom mjestu, niti mogu učestvovati u mirnim aktivnostima. Čak i onda kada sjede na svom mjestu, nemirna su i nervozna.

Tretman

Ako se poremećaj u ponašanju ne tretira na vrijeme, problem bi mogao postati puno veći i prouzrokovati djetetu personalnu disfunkciju u odrasloj dobi. Iako doktori mogu prepisati lijekove  koji izbalansiraju hemikalije u mozgu i pomognu sa određenim ponašanjima, važno je  da se roditelji obrazuju o tome, kako da tretiraju dijete sa ADHD.

Kognitivna terapija

Djeca koja idu na kognitivnu terapiju, često instiktivno razumiju psihološki mehanizam iza metode. Ono na čemu terapeut radi, jeste da samo dijete doživi problem i na osnovu toga dobije motivaciju za rad. Terapija traži dosta predanosti i od samih roditelja, pošto se većina terapeutskih zadataka radi kod kuće.

Dobro je da se svi odrasli, koji su u bliskom kontaktu s djetetom, uključe u terapiju. Takođe je važno da svi imaju iste ciljeve i razumiju metode  rada. Ponekad se koriste i grupne terapije, gdje se djeca sa sličnim problemima susreću sa terapeutom i rade na mijenjanju negativnog ponašanja. Ovdje se uglavnom radi o djeci koja su pretjerano strašljiva  ili imaju problema sa kontrolom impulsivnog ponašanja. Roditelji se takođe susreću sa drugim roditeljima.

Važno je da djeca rade direktno sa posljedicama svog ponašanja i pokušavaju ga promijeniti. Pokazalo se da nagrade imaju puno veći efekat na ponašanje nego kažnjavanje. Efektivnost tretmana je u tome da se bude uvijek korak ispred i prepoznaju pozitivne stvari, koje dijete radi, umjesto da se čega na posljedice lošeg ponašanja.