Fakte o sljepoći i slabovidnosti, te razlike među ovim teškoćama u razvoju

Šta je oštećenje vida?

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) danas u svijetu živi oko 10  miliona apsolutno slijepih osoba. 80% sa smetnjama vida su djeca.

Oštećenje vida (engl. Visually handicapped, njem. Sehgeschadigte) sveukupni naziv, termin kojim se obilježava stepen oštećenja, od potpune sljepoće, visoke  slabovidnosti u jednom slijedu do približno normalnog vida „. (I.Biondić, 1993. ). Dvije su subkategorije smetnji vida.: sljepoća i slabovidnost. U narednim tekstovima će više govora biti o kategoriji slabovidna djeca.

 Slabovidnost

Slabovidno dijete – to je dijete koje na boljem oku, s korekcijom vida od 0,4, kao i dijete koje na boljem oku ima korekciono staklo s oštrinom vida većom od 0,4, ali kod koga se stanje pogoršava. Kod ove djece je smanjeno vizuelno doživljavanje što može otežati razvoj i dovesti do raznih psihoneurotičnih poremećaja.

Sljepoća

Slijepo dijete- je ono koje na boljem oku s korekcionim staklom ima oštrinu vida manju od 0,10 ili manje vidno polje od 20 stepeni. Ono nije u stanju da raspozna svjetlo od mraka niti da vizuelno percipira. Ovakva djeca se oslanjaju na auditivne slike, čulo dodira kao i pokrete. Proces primanja podražaja slijepog djeteta je više baziran na vremenski nego prostorni redoslijed, zbog čega se ono bolje snalazi u vremenu nego u prostoru. Razvoj govora kod slijepe djece kao kričanje i gukanje počinje zaostajati, oponašaju samo akustične znake, a ne mimičnu bezizraženost . Ako se ne radi o oligofrenom djetetu uz pravilne pedagoške mjere može se normalno intelektualno razvijati.

Dobra porodična klima

Socijalni razvoj slijepog djeteta zavisi od njegove vlastite reakciji. Uslov pozitivne identifikacije djeteta je dobra porodična klima, koja kod djeteta stvara osjećaj sigurnosti i na taj način ga priprema da podnosi frustracije u životu, da u potpunosti razvije svoj senzomotorni aparat, kognitivne sposobnosti, zdrave mentalne odnose i da postane zrela ličnost. Porodica i prijatelji često čine previše za slijepo dijete te mu na taj način uskraćuju normalna iskustva za učenje. Roditelji ponekad slijepe adolescente sputavaju u osamostaljivanju, a nerjetko imaju previsoke ambicije, zbog čega je otežano objektivno sagledavanje  sposobnosti njihovog djeteta.

Na vizuelni gubitak osoba se prilagođava tokom cijelog života.

Nastavak slijedi,  Slabovidna djeca 2.dio