Dijete ne možete zaštititi od promjena koje će dolazak novog člana porodice značiti za njega. Na dolazak bebe posebno osjetljivo reaguju djeca između dvije i četiri godine. Njihova ličnost je već snažno razvijena, više nego kod mlađe djece. No, oni još ne mogu, kao starija djeca, shvatiti da dolazak bebe u kuću ne ugrožava njihovo mjesto u porodici. Upravo djeca tog uzrasta moraju naučiti da ne mogu više biti centar pažnje i da ljubav roditelja moraju dijeliti sa malim bratom ili sestrom. Pogrešno je djetetu bebu nametnuti kao prijatelja u igri. Činjenica je da se starije dijete u principu ne može igrati s bebom. Mala beba traži svu roditeljsku pažnju i vrijeme. Bebin plač može jako smetati starijem bratu ili sestri. Zato se ne treba začuditi postavi li dijete pitanje: “Možemo li bebu vratiti nazad?”
Ljubomora je potreba za isključivim posjedovanjem onog koga se voli (npr. majke). Roditelji se najčešće žale na agresiju prema braći. Agresija djeteta u osnovi je upravljena više prema roditeljima, ali je dijete ne usmjerava toliko prema roditeljima već više prema bratu ili sestri, u strahu da ne izgubi roditeljsku ljubav. Različito postupanje roditelja prema djeci, otežava prihvatanje novopridošlog djeteta. Iznenadna promjena nivoa pažnje i zajedničkog vremena, teško je za dijete. To posebno pogađa djecu predškolske dobi. Istraživanja pokazuju da se majke slično ponašaju prema djeci u istoj dobi, ali kad je riječ o starijoj djeci, zahtijevaju veću zrelost pa i malo dijete tada postaje veliko.
Najčešće očekuju da, kao “stariji i pametniji”, popuste i ponašaju se zrelije, a da se pritom ne ljute i da nisu tužni ni razočarani zbog svog novog položaja. To je preveliko očekivanje koje dijete uglavnom ne može ispuniti bez posljedica. Roditelj često nije toga svjestan, a još manje je spreman prihvatiti patnju koju doživljava starije dijete u toj situaciji. Osmogodišnjak koji raste u zdravoj, emocionalno toploj obiteljskoj klimi, a ima dvogodišnjeg brata, na pitanje kada mu je najteže, odgovara tužnim glasom: “Najteže mi je kad mama ljubi bracu i tepa mu: Sunce moje malo.”
Bilo bi idealno da u svakodnevnom funkcionisanju i rutini kod prvorođenog djeteta ne dolazi do previše promjena. Dodatni problemi će se pojaviti, krene li dijete u to vrijeme u vrtić, dobije svoju sobu ili ga “naprasno” pošaljete na duži period kod bake i djeda. Ono može dobiti osjećaj odbačenosti da bi za brigu oko bebe ostalo više vremena i prostora.
Neke tipične reakcije nakon rođenja brata ili sestre su:
• pojačani sukobi s roditeljima, dijete postaje zahtjevno, razdražljivo, nervozno
• pretjerana potreba za roditeljskom blizinom
• separacijski strah (strah od odvajanja od roditelja)
• zabrinutost
• ravnodušnost
• depresivno povlačenje
• skretanje pažnje na sebe, regresija na prijašnje ponašanje (ponovno tepanje, ponovno mokrenje), što je odraz djetetove potrebe da se roditelji i dalje brinu o njemu jednako kao i o pridošlom djetetu
• noćna buđenja i dolaženje u krevet roditeljima
• agresivno ponašanje prema novorođenčetu koje treba odlučno i jasno sprečavati i ne ostavljati dijete nasamo s mlađim djetetom.
Većina emocionalnih poteškoća je prolazna i najčešće se za nekoliko mjeseci počnu smanjivati i potpuno nestanu za godinu dana.
• Pokažite djetetu koliko ga volite. Ta je potvrda posebno važna u početku. Uzmite album sa slikama prvog djeteta i pričajte mu o vremenu kada je ono bilo beba. Dijete će imati puno pitanja: “Što sam jeo? Jesam li i ja puno plakao? Jeste li i mene morali toliko nositi?” Sa svakom ispričanom pričom bit će mu jasno da se s jednako mnogo ljubavi brinulo o njemu kao što se sada brine o njegovoj sestrici ili braci.
• U prvo vrijeme nakon rođenja bebe, očevi mogu preuzeti više brige za starije dijete. Dok majka doji bebu ili se o njoj mora brinuti, očevi mogu nedostatak majčine pažnje kod prvorođenog djeteta nadoknaditi na taj način da se s njim intenzivno bave i preuzmu neke rituale, kao na primjer oblačenje ili odlazak djeteta na spavanje, ciljana igra “samo nas dvoje”.
• Uključite starije dijete u brigu oko mlađeg – koliko za to pokazuje interes (može pomagati oko kupanja, previjanja, hranjenja).
• Prihvatite njegove privremene i povremene regresije u ponašanju (npr. želju da pije iz flašice iako je to već inače prestalo, želju da proba majčino mlijeko, želju da samo nosi pelenu, igra se sa zvečkama i drugim “neprimjerenim” igračkama i sl.).
• Kad god možete, npr. kad beba spava, posvetite se samo starijem djetetu.
• Pospremite nekoliko sitnica da Vam se nađu pri ruci u situacijama (nezgodnim) kad Vaši prijatelji, eto, zaborave da osim novog djeteta kojeg su došli vidjeti i donijeli mu poklon, imate i ono starije.
• Kada Vam je potrebno vrijeme za brigu o mlađem djetetu organizirajte starijem u to vrijeme neku omiljenu aktivnost kako bi mu skrenuli pažnju od mlađeg djeteta i sebe (omiljeni crtani fim, igre koje voli a za njih mu nije potrebna vaša pažnja).
• Nakon što tako uspješno savladamo prve godine, često mislimo kako smo uspjeli savladati i problem ljubomore, ali to je daleko od istine. Sad ne samo da imate ljubomoru starijeg djeteta na mlađe, nego i ljubomoru mlađeg na starije.
• Kada su djeca starija, starije može mlađemu čitati neku slikovnicu ili ga podučavati jednostavnim vještinama (pod nadzorom roditelja), što može pozitivno uticati na interakciju djece.