Među roditeljima vlada mišljenje da je djetetu veoma teško kada treba dobiti brata ili sestru. Svakako da je to velika promjena u djetetovom životu, ali da se dovodi u vezu sa traumatičnim iskustvom, koje će ostaviti dugoročne posljedice, je čisto preuveličavanje. Za većinu je ovaj događaj ispunjen srećom, što potvrđuju istraživanja koja pokazuju da je kod većine djece imati brata ili sestru ustvari na vrhu liste želja.
Koliko god vremena da roditelji provedu objašnjavajući djetetu mlađeg uzrasta, šta će se uskoro desiti i koliko god slikovnica pročitali na tu temu, oni jednostavno ne mogu da razumiju koje i kakve će se sve promjene desiti rođenjem bebe. U početku je zagarantovano da će biti “urnebesno”.
Stariji brat ili sestra često u početku oklijevaju, ali uskoro postaju ljubomorni i znaju šokirati roditelje sa izjavama. Nije rijetkost da trogodišnjak govori o tome da će ubiti bebu, ili baciti je u smeće. Možda ove riječi predstavljaju objašnjenje djeteta kako je ustvari teško biti stariji brat ili sestra. Roditelji ove riječi ne trebaju shvatati bukvalno, jer na djecu treba paziti sa, ili bez tih riječi. Smatra se da te izjave ustvari nisu upućene bebi, već roditeljima koji su konstantno umorni, u sveopšoj galami, u promjenjenim rutinama. Naučiti čekati na svoj red u čitavoj novonastaloj zbrci, nije jednostavno.
Umjesto da ih stalno ušutkavate i “ćuškate” s jednog mjesta na drugo, jednostavno ih trebate pustiti da budu tu, učestvuju i pomognu. Ako dijete želi da par dana izostane iz vrtića ili škole, i bude s vama par dana kod kuće, pustite ga. Oni jednostavno pokušavaju da pronađu balans između želje da budu ponosni i sposobni, ali i mali i bebasti.
Ubrzo nakon toga, oni shvate da nisu više centar svijeta svojim roditeljima. Za roditelje ovo može biti problem, jer se nekad osjećaju kao da nisu dovoljni svojoj djeci. Kad su djeca mala, često se razboljevaju i to prouzrokuje manjak sna kod cijele porodice. Treba paziti da se sav teret ne sruši na leđa starijeg djeteta. Ovdje je najbitnija međusobna saradnja i pomaganje. Nijedan član porodice ne treba da radi sve cijelo vrijeme. Ovo se posebno odnosi na majke, pa je očeva prisutnost i pomoć veoma važna za dobrobit cijele porodice.
Ponekad je dobro dati do znanja vašem starijem djetetu da je ono zaista starije. To se lako može uraditi, ako mu dozvolite da s vama učestvuje u nekim aktivnostima gdje mala beba ne može. Pomoć drugih članova familije je ovdje itekako dobro došla (nane, bake, dide, tetke itd…). Ne ustručavajte se da primite i njihovu pomoć.
Biti pravedan ne znači tretirati sve osobe na isti način. Djeca su različitog uzrasta, imaju različite potrebe i te potrebe izledaju drugačije. Roditelji ne trebaju stalno razmišljati o pravednosti, nego o tome zašto se neko osjeća nepravedno tretiran. Nemojte ovaj problem pokušavati riješiti kupovinom poklona. Činjenica je da djeca, kao i odrasli, veće zadovoljstvo imaju u pomaganju, bivanju od koristi, nego konstantnim zasipanjem pažnje. Kažite svojoj djeci koliko ste zahvalni i koliko cijenite njihovu velikodušnost i pažljivost.
Ipak, jedan od najvećih strahova roditelja je da svoju djecu ne vole podjednako. U ovim situacijama roditelji bi voljeli da mogu izmjeriti svoju ljubav, ali svjesni su da je to nemoguće. Do ovakvih razmišljanja dolazi zbog savim drugih mehanizama. Neka djeca su, jednostavno “lakša” za odgajanje, dok s drugima tako lahko upadnete u konflikt i to kod roditelja budi osjećaj grižnje savjesti. Roditelji trebaju da shvate da sa svojom djecom mogu provoditi vrijeme na različite načine. Sa jednim djetetom se grllite i mazite, a sa drugim intelektualno diskutujete i oba ova načina su izražavanje ljubavi.
Braća i sestre se svađaju i to je dio njihovo razvoja u odrasle osobe. Međutim, svađa ne smije biti najdominantniji dio njihovog odnosa. Ako se to desi, roditelji trebaju saznati šta je to što muči djecu. Druga važna stvar je da djeca ponekad trebaju vlastiti prostor da sami riješe svoje konflikte. Tako da roditelji trebaju izbjegavati konstantno miješanje i zauzimanje stava sudije. Osluškivati tempo rasprave i pratiti na koji način će oni sami riješiti problem, su samo neki od savjeta. Pomozite im da pronađu vlastita rješenja, jer im to može pomoći u rješavanju sukoba kada budu starije osobe. Identifikujte šta započinje svađu, tako da se te situacije mogu izbjeći.