Autizam je neurobiološki poremećaj koji se obično pojavljuje u ranom djetinjstvu. Djeca s autizmom mogu imati teškoće u komunikaciji, socijalizaciji i ponašanju. Ako se autizam identificira u ranoj dobi, može se započeti rana intervencija, što može pomoći u poboljšanju dugoročnih ishoda.
Međutim, prepoznavanje ranih znakova autizma nije uvijek jednostavno. Ne postoji jedan specifičan znak autizma koji bi bio ključan za dijagnozu, već se autizam dijagnosticira na temelju kombinacije znakova i simptoma koji se pojavljuju u djetetovom razvoju. Ipak, postoje neki rani znakovi koji bi mogli upućivati na autizam.
Jedan od najranijih znakova autizma je odsutnost reakcije na društvene interakcije. Djeca s autizmom mogu biti manje zainteresovana za društvenu interakciju, što može uključivati nedostatak usmjeravanja pogleda prema licu osobe koja s njima razgovara, izbjegavanje pogleda u oči ili neodgovaranje na osmijeh ili druge društvene signale.
Djeca s autizmom mogu također imati poteškoće u razvoju govora. Mogu kasniti u razvoju govornih sposobnosti ili mogu biti manje vokalne u usporedbi s drugom djecom njihove dobi. Također mogu ponavljati riječi ili fraze bez stvarnog razumijevanja njihovog značenja.
Djeca s autizmom mogu imati poteškoće u igri i maštovitom igranju. Mogu pokazati nedostatak interesa za igračke ili aktivnosti koje se smatraju uobičajenima za njihovu dob. Mogu biti fascinirani ponavljajućim pokretima, kao što su kružni pokreti ili udaranje rukama.
Jedan od ranih znakova autizma može biti i poteškoća u prepoznavanju govora tijela i drugih neverbalnih znakova. Djeca s autizmom mogu imati poteškoće u čitanju izraza lica i druge neverbalne komunikacije.
Važno je napomenuti da se ovi simptomi ne moraju pojaviti kod svakog djeteta s autizmom. Djeca s autizmom mogu se razlikovati u svojim simptomima i poteškoćama. Međutim, ako primijetite da vaše dijete pokazuje neke od ovih ranih znakova autizma, važno je razgovarati s liječnikom.
Liječenje autizma obično uključuje kombinaciju terapije i lijekova. Terapije mogu uključivati govornu terapiju, terapiju ponašanja i terapiju senzorne integracije. Lijekovi se obično koriste za kontrolu simptoma.