Djeca sa tjelesnim invaliditetom imaju fizička ograničenja. Ona ih sprječavaju da se u potpunosti kreću ili funkcionišu na način na koji to rade njihovi vršnjaci. To mogu biti djeca s cerebralnom paralizom, spinalnom mišićnom atrofijom, amputacijom udova, distrofijom mišića i drugim tjelesnim invaliditetima.

Ova djeca se suočavaju s mnogim preprekama u svakodnevnom životu. Od jednostavnih stvari poput penjanja stepenicama do sudjelovanja u aktivnostima kao što su sportske igre. Postoji mnogo resursa i programa koji su namijenjeni podršci djece sa tjelesnim invaliditetom i pomažu im da prevladaju ove prepreke.

Prava i obaveze

Jedna od najvažnijih stvari koju roditelji, drugi skrbnici mogu učiniti za djecu sa tjelesnim invaliditetom je osigurati im pristupačno okruženje. To može značiti instaliranje rampe za invalidska kolica na ulazu u vrtić (školu) ili korištenje tehnologije za poboljšanje pristupa informacijama.

Osim toga, važno je da djeca sa tjelesnim invaliditetom imaju pristup adekvatnoj medicinskoj skrbi i rehabilitacijskim programima. To može uključivati ​​fizikalnu terapiju, terapiju govora i jezika te psihološku podršku.

Djeca sa tjelesnim invaliditetom također mogu imati koristi od sudjelovanja u sportskim aktivnostima i drugim aktivnostima. Takve aktivnost su prilagođene njihovim potrebama. Postoje mnoge organizacije koje nude sportske lige za djecu sa tjelesnim invaliditetom, kao i programe umjetničkog izražavanja i druge aktivnosti.

Važno je shvatiti da djeca sa tjelesnim invaliditetom imaju jednaka prava na kvalitetno obrazovanje i sudjelovanje u društvu kao i ostala djeca. Zato je potrebno osigurati da su škole i druge ustanove prilagođene njihovim potrebama. Takođe trebaju se primjenjivati odgovarajući zakoni i propisi koji štite njihova prava.

Uz pravilnu podršku i resurse, djeca sa tjelesnim invaliditetom mogu prevladati svoje fizičke prepreke i ostvariti svoje potencijale. Važno je osigurati da su oni uključeni u društvo isto kao i ostala djeca. I ona trebaju imati priliku da ispune svoje snove i ciljeve.

Važno je podsticati svijest i senzibilizaciju društva o tjelesnom invaliditetu. Osobe s tjelesnim invaliditetom trebaju biti prihvaćene i uključene u sve aspekte društva, bez ikakve diskriminacije. Promoviranje poštovanja, empatije i razumijevanja pomaže stvaranju inkluzivnog okruženja u kojem svako dijete može rasti i razvijati se.