Kroz igru dijete istražuje, razvija maštu, gradi odnose i uči

Šta ona znači za dijete

Igra je slobodna, spontana aktivnost koja je sama sebi cilj. Razlog zbog kojeg se dijete igra je zadovoljstvo koje osjeća u njoj. Motivi igre su biološke prirode jer je svojstvena svakom djetetu, ma gdje se ono rodilo i raslo. Zatim tu je i radoznalost te socijalna interakcija i prihvaćenost koju ona donosi. Kroz igru dijete istražuje, razvija maštu, gradi odnose i uči.

Važnost igre

Važnost i vrijednost igre se ogleda u manipulisanju predmetima ili igračkama, uviđanju kauzalnih i drugih odnosa, upotpunjavanje opažanja, korigovanje pogrešnih opažanja, razvoj sposobnosti shvatanja, razumijevanja onog što je bitno i stalno, shvatanje odnosa između sredstva i cilja. Ona doprinosi formiranju pojmova, upoznavanju svijeta i socijalnih odnosa. Igra doprinosi razvoju psihofizičkih funkcija djeteta, sposobnosti i sticanja novih znanja i iskustava , stvara uslove za formiranje emocionalno stabilne, socijalizovane i kreativne ličnosti.

Razvoj djeteta

Ponašanje djeteta u igri je jako često i osnovni indikator njegovog emocionalnog i intelektualnog razvoja. Igra se zbog toga često koristi i u psihodijagnostičke i psihoterapeutske svrhe. Uzrast diktira koliko će se dugo dijete igrati (koliko dugo može da zadrži pažnju), čega i čime će se igrati. U prvoj godini uglavnom se igra sa majkom. Često se igra samo i to je usamljena igra i ispunjena je funkcionalnim aktivnostima. Kada se igra gledanjem to predstavlja receptivnu igru. Sljedeći tip igre je uporedna igra, koja se obično javlja između 2 i 3 godine. Dijete je pored drugog djeteta, ali jedno na drugo ne obraćaju pažnju i igraju se samostalno neovisno jedno o drugom. Kasnije je prisutan antagonostički stav prema drugoj djeci koji predstavlja način učestvovanja u samoj igri. U petoj godini se javlja asocijativna igra. Ogleda se u igri djece u grupi čije uloge nisu ni dovoljno diferencirane, niti usklađene i usmjerene ka zajedničkom cilju.

Grupna igra

Djeca u grupi uspostavljaju različlite odnose dominacije, potčinjavanja i kompromisa. Saradnička grupna igra je sljedeća u razvoju. Sa uzrastom se smanjuje raznovrsnost igara i smanjuje se broj igračaka sa kojima se dijete igra. Dolazi do specijalizacije igre. Starija djeca očekuju veći nivo stimulacije od igračaka i igrovne situacije. Sa uzrastom se povećava i vrijeme provedeno u pojedinačnoj igri . Što se tiče video igrica i interneta, treba dobro kontrolisati šta Vaše dijete radi, te koliko je prikladan i edukativan materijal koji gleda, odnosno igra se. Ako ćete dozvoliti djetetu da se igra video igricama obratite pažnju da nisu agresivnog karaktera već da uče konkretne vještine za razvojnu dob Vašeg djeteta.

Izvor: http://www.unicef.org/bih/ba