Zašto su djeca sa smetnjama u razvoju pod mnogo većim rizikom od nasilja nego djeca bez smetnji?

Sva djeca sa smetnjama treba da se posmatraju kao grupa visokog rizika kod koje je od ključne važnosti da se identificira nasilje. Ona mogu imati koristi od intervencija, kao što su kućne posjete i obuka vještina roditeljstva. Ona su se pokazale efikasnim u sprečavanju nasilja ili ublažavanju posljedica među djecom bez smetnji.

Istraživanja pokazuju

Vjerovatnoća da će djeca sa smetnjama u razvoju biti žrtve nasilja tri do četiri puta je veća nego kod drugih. Istraživački timovi na Univerzitetu John Moores u Liverpoolu i Svjetska zdravstvena organizacija proveli su prva sistematska istraživanja, uključujući i meta-analize postojećih studija o nasilju nad djecom sa smetnjama u razvoju. Ovaj pregled obuhvata 17 studija, koje su rađene u zemljama sa visokim prihodom u odsustvu visokokvalitetnih studija iz zemalja sa niskim ili srednjim prihodom.

Procjene rizika

Procjene rizika ukazivale su na to da su djeca sa smetnjama u razvoju bila pod značajno većim rizikom da budu žrtve nasilja nego njihovi vršnjaci bez smetnji u razvoju. Ustvari 3,7 puta je bila veća vjerovatnoća pojave kombiniranih mjera nasilja. 3,6 puta bila je veća vjerovatnoća pojave fizičkog nasilja. 2,9 puta bila je veća vjerovatnoća pojave seksualnog nasilja. Djeca sa mentalnim ili intelektualnim smetnjama imala su 4,6 puta veću šansu da budu žrtve seksualnog nasilja nego njihovi vršnjaci bez smetnji u razvoju.

Zašto?

Zašto su djeca sa smetnjama u razvoju pod mnogo većim rizikom od nasilja nego djeca bez smetnji? Postoji nekoliko objašnjenja. Prvo, briga o djetetu sa smetnjama u razvoju predstavlja veliki teret za one koji se staraju o djetetu. To povećava rizik od zloupotrebe. Drugo, značajan broj djece sa smetnjama u razvoju i dalje se smješta u ustanove, što je najveći faktor rizika za seksualno i fizičko zlostavljanje. I na kraju, djeca sa smetnjama u komunikaciji mogu biti posebno ugrožena kada je zlostavljanje u pitanju. Barijere u komunikaciji mogu da ih spriječe da otkriju da su zlostavljana.

Identifikovati nasilje

Sva djeca sa smetnjama treba da se posmatraju kao grupa visokog rizika kod koje je od ključne važnosti da se identificira nasilje. Ona mogu imati koristi od intervencija – kao što su kućne posjete i obuka vještina roditeljstva – koje su se pokazale efikasnim u sprečavanju nasilja ili ublažavanju posljedica među djecom bez smetnji.

Izvor: http://www.unicef.org/bih/ba