Pet osnovnih programa/razvojnih vještina koje možete vježbati s djetetom kod kuće
Pet osnovnih programa/razvojnih vještina koje možete vježbati s djetetom kod kuće
Šta treba znati
Ova vještina podrazumijeva da dijete može na zahtjev daj mi/gdje je/koje je dati ili pokazati traženi predmet. Na ovaj način dijete uči da prepoznaje imena predmeta i dalje razvija svoje slušalačke sposobnosti.
Imitacija sa predmetima i imitacija pokreta tijela
Imitacija jednostavnih radnji sa poznatim predmetima (zvučne igračke, zvečke, kutije i sl.) ili imitacija pokreta, gdje se od djeteta traži da oponaša radnje na osnovu modela roditelja npr. otvaranje ili zatvaranje kutije, tapšanje, pokretanje zvučne igračke pritiskom na dugme, udaranje u bubanj, mješanje kašikicom, brisanje krpom, mahanje, tapšanje koljena i sl. Ključno je da se pokaže šta treba da uradi bez dodatnog objašnjavanja riječima npr. djetetu treba reci „Uradi ovo“ i pokazati mu radnju sa predmetom ili pokret.
Nakon toga dati djetetu da imitira zadanu radnju. Ako dijete oponaša radnju, uvijek treba da slijedi pozitivno potkrepljenje: pohvala, škakiljanje i sl. Ukoliko dijete ne imitira željenu radnju, roditelj radi korekciju: ponovi zahtjev „Uradi ovo“ i radnju, te uradi istu i sa djetetom. Nakon korekcije se ne daje nikakvo potkrepljenje. Imitacija se može raditi tokom igre i svakodnevnih aktivnosti. Kada ima dječiju pažnju roditelj može pokazati djetetu kako se pokreće mehanička igračka te mu pružiti igračku uz riječi „Hajde sad ti!“.
Vokalne komande
Poticanje razvoja praćenja vokalnih komandi podrazumijeva da se djetetu samo kaže, bez ikakvog sugerisanja pokazivanjem, pogledom ili drugim gestom, šta je to što se od njega traži. Na početku prethodnik tj.komande trebaju biti što jednostavnije, izrečene jednom rječju npr. ustani, sjedi, maši, plješći, dođi i sl., da bi se vremenom prešlo na proste rečenice npr. baci smeće, donesi loptu, idi mami, daj čašu i sl. Nakon svake pravilno izvršene vokalne komande dijete treba dobiti potkrepljenje, a ako ne uradi ono što se tražilo korekciju. Korekcija se radi tako što se ponovi usmeni zahtjev i uz fizičko navođenje djeteta uradi se ono što je traženo.
Sparivanje predmeta
Sparivanje je vještina shvatanja „istosti“ predmeta. Vještina se počinje razvijati sparivanjem identičnih predmeta i to tako što se djetetu na stolu ili na podu prezentuje tri do pet različitih predmeta i da mu se jedan predmet koji ima identičnog para na podu/stolu, uz zahtjev (prethodnik) „Spari isto sa istim“.
Identifikacija predmeta
Ova vještina podrazumijeva da dijete može na zahtjev daj mi/gdje je/koje je dati ili pokazati traženi predmet. Na ovaj način dijete uči da prepoznaje imena predmeta i dalje razvija svoje slušalačke sposobnosti. Ispred djeteta treba staviti tri do pet predmeta i zahtijevati da da ili pokaže jedan od njih npr. „Daj mi autić!“ ili „Gdje je lopta?“. Ukoliko dijete da/pokaže traženi predmet slijedi potkrepljenje, a ukoliko ne da/pokaže ili da/pokaže pogrešan slijedi korekcija – ponavljanje prethodnika (zahtjeva „Daj mi autić!“ ili Gdje je lopta?“) i dodavanje autića/pokazivanje lopte dječijom rukom/prstom. Kada se tek počne raditi na razvoju ove vještine, dijete treba učiti da identifikuje nekoliko predmeta (četiri do pet) npr. kašiku, čašu, loptu, autić. Jako je bitno imati bar po četiri različita primjerka svakog predmeta.
Zahtjevi
Dijete treba tražiti željeni potkrepljivač (igračka, slatkiši, sok i sl.) govorom ili pokazivanjem prstom u zavisnosti da li je dijete vokalno ili ne.
a) Pokazivanje prstom- kada primjetite da dijete nešto želi ( kada vas vuče za ruku i sl.) namjestite mu kažiprst u položaju pokazivanja, recite „Želiš smoki!“, pokažite željeni potkrepljivač djetetovim prstom i dajte mu to što traži, uz to da uvijek imenujete taj željeni predmet/željenu stvar. Budite uporni i svaki put kada dijete nešto želi ponavljajte isto.
Vokalni zahtjevi
Ako dijete nešto želi ( sok, smoki, autić, i sl.), a ukoliko je vokalno, pokazuje prstom željeni predmet i može ponoviti riječi koje mu se kažu, počinje se raditi na vokalizovanju zahtjeva. Jako je bitno program raditi kada dijete može ponavljati riječi tj. kad ima razvijen EHO, ukoliko nema, raditi na programu pokazivanja. Kada dijete pokaže traženi potkrepljivač (npr. sok), roditelj kaže „Sok“ i tek kad dijete ponovi riječ dobije potkrepljivač. Ako dijete može u svim situacijama ponoviti za roditeljem zahtjev, treba mu dati šansu da samo kaže to što želi i to na način da nakon što pokaže prstom željeni potkrepljivač roditelj čeka do 5 sekundi da dijete samo kaže šta želi (npr. sok). Ako verbalni zahtjev izostane, roditelj kaže „Sok“ da dijete ponovi i da mu traženo. Na početku koristite samo jednu riječ koja imenuje željeni potrkepljivač, a koju dijete treba ponoviti (sok, smoki, monte, autić itd.). Nemojte pitati dijete „Šta želiš? ili Želiš li smoki?“, jer se može desiti da počne ponavljati to pitanje kad izražava svoje zahtjeve. Tek kada dijete bude moglo izražavati svoje zahtjeve ispravno jednom rječju, gore navedeni postupak ponavljati.
Izvor: http://www.unicef.org/bih/
