Tri uobičajene zamke u koje roditelji upadaju

Kako ih izbjeći

Roditeljstvo. Bez obzira na znanje i iskustvo generacija prije nas, izgleda kao da još uvijek roditelji upadaju u jedne te iste zamke, kada je u pitanju odgoj djece. Bez obzira koliko dobronamjerni roditelji bili, bez određenih korekcija, mogu konstanto praviti jedne te iste greške. Zamislite to kao živi pijesak, koji vas polahko uvlači sve dok se na kraju skroz ne zaglavite u njemu.

Zamka eskalacije

Ova zamka se može desiti na dva načina. Prvi način je povezan sa djetetom. Npr. dijete želi slatkiše ili igranje igrica. Vi odgovarate  da sada nije vrijeme za to, bliži se vrijeme večere ili već si danas igrao dovoljno igrica. Dijete počinje sa laganim molenjem, kukanjem i na kraju histeričnim napadom bijesa, sve dok vi više niste u stanju da to podnesete i na kraju popuštate. Interesantno je da onog momenta kada dijete  dobije ono što želi, doživi potpuni smiraj. Ono što je dijete naučilo iz ove situacije jeste, de će dobiti ono što želi, samo ako postane glasnije i živčanije. Velike su šanse da će dijete ponavljeti ovu strategiju i ubuduće.

Drugi način ide u suprotnom pravcu. Naime, u ovom slučaju dijete uči roditelja da će ga poslušati samo onda, kada sam roditelj izgubi totalnu kontrolu. Npr. klasični primjer je kada dođete i kažete da je vrijeme za pranje ruku i večeru. Djeca gledaju TV i ne urade ništa. Nakon nekoliko minuta vi ponovo dolazite i ponavljate istu rečenicu samo malo glasnije. Djeca ovaj put odgovaraju da će to uraditi za par minuta. Nakon par minuta primjetite da djeca nisu još došla i sjela za sto. Vi doživljavate eksploziju, ljutitim tonom i sada već toliko glasnim, da vas vjerovatno i komšiluk čuje ponavljate po treči put isti zahtjev. I tek sada djeca odlučuju da vas poslušaju. Šta ovo znači? Pa ustvari djeca su naučila da vas ne trebaju poslušati sve do onog momenta, dok vi ne eksplodirate. I jedini način da urade ono što  im vi kažete jeste, kada se izderete na njih.

Šta uraditi?

Kao prvo morate ostati smireni. Kada djetetu kažete “ne” na njegov zahtjev, cilj je da ignorišete djetetovo ponašanje koje vas inače natjera da promjenite mišljenje. Nije lahko, ali je investicija koju činite zbog ovakvih scena u budućnosti itekako vrijedna. Kada primjetite da se dijete smirilo i počinje razgovarati s vama smirenim i normalnim tonom, možete mu uputiti pozitivne riječi, poput da volite kada s vama priča na lijep način ili sl. Isto važi kada ih zovete na večeru, a oni ne dolaze. Ponovite zahtjev samo jednom smirenim tonom, ukazujući na posljedice koje će slijediti ako vas ne poslušaju, kao npr. Rekla sam da je vrijeme za večeru, ako se ne spremite i ne dođete, bit će vam oduzeto 10 minuta vremena koje provodite za TV-om ili igricama. Kada to kažete onda budite spremni da to i sprovedete.

Zamka – To je samo faza

Slijedeća zamka u koju roditelji redovno upadaju je kada primjete problematično ponašanje kod djeteta. Nadaju se da će ono samo od sebe proći, tako da nemaju potrebu da se suočavaju s tim problemom. Obično kažu da je to samo faza koje će jednostavno proći. Npr. ako vaše dijete na igralištu udara drugo dijete, to može značiti da je samo prolazna stvar. Međutim, način na koji vi i drugi u djetetovoj blizini reagujete na takvo djetetovo ponašanje, će uveliko odrediti kojom brzinom će ono prestati s takvim ponašanjem. Ako dijete svojim lošim ponašanjem testa granice do kojih može ići i niko u njegovoj okolini ne reaguje na to, lahko je moguće da će dijete zaključiti da je takvo ponašanje prihvatljivo i nastaviti s tim. Što je dijete starije takva ponašanja postaju sve teža za promijenit.

Šta uraditi?

Djeca predškolskog uzrasta prolaze razvojne faze i jedna od njih je udaranje i uzimanje igračaka. Oni na taj način istražuju ova nova ponašanja, ali i uče iz njih. Međutim, veoma je važno reagovati na njih i postaviti granice. Morate biti veoma odlučni u tome i ne popuštati. Ova pravila trebaju važiti i kada dijete nije u problematičnoj situaciji, da nebi  došlo do toga da dijete shvati da pravila važe samo u određenim situacijama.

Zamka – Radiš mi ovo namjerno

Roditelji često misle da je dijete neposlušno namjerno, tj. samo da ih naživcira. Npr. kažete djetetu da se spremi, jer ćete ubrzo ići posjetiti tetku. Nakon 10 minuta dolazite i vidite da se dijete nije ni mrdnulo s mjesta. Naravno, dolaze vaše riječi poput, “Rekla sam ti da se spremiš, da ćemo brzo ići, znaš koliko mi ovo znači, a ti nisi to uradio/la” i “Znam da mi ovo radiš namjerno”.

Ako mislite da dijete radi nešto namjerno, da vas iživcira ili povrijedi, velike su šanse da ćete reagovati puno drugačije, nego kada bi ste mislili da djetetovo ponašanje nema nikakve veze s vama. Postoje mnogi razlozi zašto dijete nije uradilo ono što ste zahtijevali. Npr. nema jasnu predstavu šta za vas znači brzo se spremi, ne želi da ide jer ga rođak stalno udara ili se jednostavno zaigralo. Ako mislite da je njegovo ponašanje namjerno i da vas želi iživcirati, najvjerovatnije ćete reagovati negativno i pogoršati situaciju.

Šta uraditi?

Kao prvo izbacite iz svog rječnika riječ “manipulativan” kada govorite s vašim djetetom.  Ništa dobro neće izaći iz toga ako mislite da je vaše dijete zlikovac, a vi jadna žrtva. Kao prvo u ovakvim situacijama probajte se sjetiti da vaše dijete nije još razvilo samokontrolu, koju ima odrasla osoba. Možda bi ste trebali prvo prikupiti što više informacija o tome zašto se dijete tako ponaša i koja je funkcija tog ponašanja za dijete (tj. zašto mu služi). Na ovaj način možete reagovati “hladne glave” i planirati kako da reagujete na efektivan način.

Izvor: http://childmind.org/