Kako djeci sa autizmom pružiti optimalan razvoj

Drugi poremećaji

Djeca sa autizmom trebaju, rani, dobro planirani i intenzivni trening, da bi im se omogućio optimalan razvoj. Oni mogu kroz različite forme, ponašajnih i komunikacijskih treninga, naučiti da bolje razumiju svoje okruženje, ljude u njemu, ali i da sami budu bolje shvaćeni od okoline.

Autizam ili kako ga još zovu, klasični autizam je teški invaliditet. Javlja se često, ali ne uvijek, zajedno sa drugim poremećajima kao što su mentalna retardacija, epilepsija, oštećenje vida i sluha. Rodi se znatno više dječaka, nego djevojčica, sa autizmom.

Osobe sa autizmom imaju velike poteškoće da procesiraju i razumiju događaje i iskustva u potpunosti, te da ih povežu. Nedostaje im sposobnost suosjećanja s drugim ljudima, njihovim mislima, potrebama i osjećanjima.

Simptomi

Simptomi se mogu podijeliti u tri glavne grupe:

1. ograničena sposobnost uzajamne verbalne i neverbalne komunikacije;
2. ograničena sposobnost uzajamne socijalne saradnje;
3. ograničeni interesi, kao i ponašanje i mašta.

Razlozi i rezultati

Razlog autizmu je u potpunosti nepoznat. Rezultati različitih studija i istraživanja ukazuju na biloške faktore, kao glavne uzročnike autizma. Djeca sa autizmom trebaju, rani, dobro planirani i intenzivni trening, da bi im se omogućio optimalan razvoj. Oni mogu kroz različite forme, ponašajnih i komunikacijskih treninga, naučiti da bolje razumiju svoje okruženje, ljude u njemu, ali i da sami budu bolje shvaćeni od okoline.

Mnoga sadašnja istraživanja nagovještavaju da je nedostatak uzajamne socijalne interakcije temeljni simptom autizma. Ponekad se neodstatak socijalne povezanosti može primjetiti odmah u prvim mjesecima nakon rođenja bebe. Roditelji kažu da njihova djeca skoro nikako ne upostavljaju kontakt očima, nemaju interesa da ih se drži u naručju i ukoče sa kada ih se drži. Mala djeca sa autizmom veoma rijetko iniciraju igru, teško im je da se igraju s vršnjacima i ne žele da učesvuju u grupnim aktivnostima. Njima takođe nedostaje sposobnost da procjene normalne reakcije u socijalnim aktivnostima. Djeca su često prestrašena među nepoznatim ljudima i ne znaju koliko blizu trebaju da stoje pored neke osobe. Kao mlade i odrasle osobe, pojedina djeca sa blažim stepenom autizma, mogu pokazati relativno normalne socijalne interakcije, ali i dalje ne žele učestvovati u grupnim aktivnostima, imaju poteškoće da ostvare bliska prijateljstva, nedostaje im sposobnost da razumiju tuđa osjećanja i pokažu duboku privrženost (Newson i Havanitz, 1997).

Rana dijagnoza, detaljne informacije i prilagođena podrška su temelji, koji mogu pomoći djetetu da se razvije što bolje. Djeca, takođe, imaju pravo na prilagođene programe u vrtićima/školama koje pohađaju.