Intenzivni razvoj u ovom periodu se nastavlja, iako ne onim intenzitetom kao u prvoj godini. Ako uporedite jednogodišnjaka i trogodišnjaka, vidjet ćete da se mnogo toga dogodilo.
Za djecu, ovog uzrasta, možemo reći da su sretne i vedre osobe koje žive potpuno u sadašnjosti. U procesu učenja i istraživanja postaju sve više metodičniji. Svako novo otkriće je uzbuđujuće kao i ono prethodno. Zadatak roditelja je da stoje u pozadini, nastavljaju pružati podršku, ali u isto vrijeme i daju svojoj djeci slobodu da sami otkrivaju i uče. Ovdje je nužno biti “hladne glave”, jer dijete ne zna puno o uzrocima i posljedicama. Za roditelje je ovo jedan od najtežih perioda, jer dijete ima potrebu da uči i istražuje, a negiranje toga, može imati loše posljedice za njega.
Djeca bivaju više socijalna, a mnoga počinju ići i u vrtić. Nemojte očekivati da vam se dijete u ovom uzrastu igra sa drugom djecom i dijeli igračke, ali primjetit ćete da voli biti u njihovom društvu, bez obzira na uzrast. Taj momenat se smatra velikim napretkom, kako za djecu, tako i za roditelje. Kada se dijete približi drugoj godini života, govor se ubrzano počinje razvijati. Može da razumije puno više riječi, nego što može da ih kaže. Ako želite da vam dijete više priča, nemojte padati na njihov stari trik, kada oni na vaša pitanja samo klimaju glavom i pokazuju prstom u pravcu onoga što žele. U takvoj situaciji im jednostavno recite da ih ne razumijete, ali im takođe recite kako se to kaže. Naravno, nakon par ispada bijesa i valjanja po podu, ako budete uporni, doći će i njihove riječi. Djecu tog uzrasta ne možete odgajati samo riječima, nego im morate i pokazati.
Tijelo se i dalje razvija i raste, a pokreti postaju sve više stabilniji i sigurniji. Primjetit će te da vas vaše dijete imitira i da vam želi pomoći. Dozvolite mu da uradi jednostavne zadatke, jer mu time jačate samopouzdanje i stvarate dobre navike. Djeca su, u ovom uzrastu, veoma neodlučna i teško mogu izabrati nešto. Zbog toga su nedvosmislena i kratka objašnjenja, najbolja rješenja za roditelje. Time zatvarate krug beskonačnih nečkanja.
Ovaj period, dobro poznat svim roditeljima, se zove “frontalni sudar” između roditelja i “ozloglašenih” dvogodišnjaka. Mirno i poslušno dijete se toliko promjenilo, da ga jednostavno ne možete prepoznati. Studije su pokazale da se svake treće minute dogode mali konflikti između roditelja i djetata, a veći konflikti tri do četiri puta u jednom satu. Možda nećete vjerovati, ali djetetova konstantna borba s vama da nametne svoju volju i izrazi se, je ustvari neophodna za njegov razvoj.
Mogu sam/a je vodeća izjava i zahtjev. Oprati zube, obući se, sam/a jesti, otvoriti vrata, su samo neke od mnogobrojnih i za roditelje ekstremo iritirajućih zahtjeva. Ako neko drugi, kojim slučajem, otvori vrata ili ako požurujete dijete da to uradi brže, može izbiti kriza “neograničenih” razmjera. Djetetu trebate dati više vremena, što roditelji uvijek ne mogu da pruže. Iako vam se čini da je vaše dijete samouvjereno i odvažno, ono je u stvari još uvijek malo i u stalnoj potrebi za vama.
Raspoloženje im se često mijenja i imaju poteškoća sa spavanjem. Ako ste do sada dijete naučili da spava u svom krevetu, morat ćete taj proces još jednom proći. Dobre vijesti su da ako ste dovoljno strpljivi i dosljedni, dijete će se ubrzo vratiti u svoj krevet. Ako ipak niste na ovom polju radili mnogo, problem vam se može vući do djetetove šeste godine. Ovo itekeko može biti naporno, posebno ako imate još djece. Desi se da djeca zauzmu veći dio kreveta, što zahtijeva da jedan od roditelja, a obično to bude otac, završi u dječijoj sobi.
Tilelo i pokreti su se već poprilično razvili. Dijete uči da trči, skače s obje noge, stoji na jednoj nozi, hoda na prstima, ide unazad, penje se uz stepenice itd… Primjetit će te da je dijete dosta živahno i aktivno. Oko treće godine, uobičajeno je da dijete ulazi u jedan mirniji i manje provokativan period, posebno za roditelje.