Sve veći broj istraživanja ukazuje na to, da postoji jasna veza između fizičke aktivnosti i mentalne budnosti. Kada su djeca fizički aktivna bivaju i bolja u učenju, u školi i obavljanju školskih dužnosti. Neka istraživanja ukazuju na to da pojedine lekcije, koje su bile zamijenjene igrom na otvorenom, ne bivaju slabije naučene. Baš naprotiv, naučene lekcije dobivaju bolje rezultate potpomognute igrom na otvorenom.
Mnoge studije i istraživanja još uvijek rade na tom polju, ali jedna stvar je sigurna: djeca moraju biti emocionalno stabilna, da bi mogla naučiti bilo šta. Igra je veoma efektivan način da se pridobije ili održi emocionalna stabilnost djeteta.
Djeca uče u školi, ali uče i u životu. Uzmimo, na primjer, motoriku, kod koje danas postoji tendencija da bude premalo stimulisana i podržavana, zbog našeg životnog stila, koji je sve više vezan za sjedenje. A motorika je osnova za sva ostala saznanja i učenja. Ista stvar važi i za “učenje o životu”, koja uključuje razumijevanje prirode i društva. Učitelji govore o nedostatku emocionalne inteligencije kod mnoge djece. Igrališta stimulišu učenje o životu, jer se djeca uče dijeliti stvari, uče se toleranciji i metodama rješavanja konfliktnih istuacija (da stoje u redu i čekaju svoj red).
Pošto se djeca razlikuju po mogućnosti učenja, po mentalnim sposobnostima u različitim uzrastima, oni koji planiraju igrališta moraju imati u vidu tačnu dob djece, za koju se igralište planira.